Centar za industrijsko oblikovanje (CIO) osnovan je 1963. godine s osnovnom zadaćom uspostavljanja industrijske proizvodnje kao integralnog dijela moderne proizvodnje u jugoslavenskom društvenom kontekstu. Kroz djelatnost članova nastojalo se analitički sagledati približavanje dizajna proizvodnji, u svakom aspektu tog procesa – od uloge dizajna u kontekstu masovne, industrijske proizvodnje do uloge masovne proizvodnje u kontekstu društva – vodeći se idejom da dizajn u proizvodnji mora olakšati i poboljšati ono što proizvodnja želi olakšati i poboljšati u društvu. Istaknutiji članovi Centra bili su teoretičari i praktičari dizajna R. Putar, M. Meštrović, Z. Radić, V. Richter, B. Bernardi, M. Antonini te F. Kritovac. Analiza pojedinih faza proizvodnje te pozicija i uloga koju dizajn može imati u proizvodnom procesu kako bi ga pospješio predstavljala je metodološki napredak u odnosu na teoriju 50-ih godina te je odražavala promjenu u pristupu problematici između ranije osnovanog SIO-a te CIO-a. Inzistirajući na znanstvenom i interdisciplinarnom pristupu dizajnu te marketingu, Centar je nastojao služiti kao spona između dizajnera i industrije. Prikupljao je informacije o potrošačkim navikama te kretanjima na tržištu kako bi omogućio efikasnije oglašivanje, stvorivši bazu podataka koje su dizajneri mogli koristiti u svom radu. Aktivnosti CIO-a uključivale su i izdavačku djelatnost te su se objavljivala djela iz teorije oglašavanja i dizajna koja su pisali članovi (pr. Meštrović, Kritovac), a česta tema bila je analiza stanja i problema industrijskog oblikovanja u Jugoslaviji. Centar je pri tome formirao iznimno veliku stručnu biblioteku. Također, CIO je izdavao i stručni časopis Dizajn, čijih je 12 brojeva izlazilo između lipnja 1967. i 1968. godine, a donosio je autorske tekstove te prijevode relevantnih međunarodnih autora. Djelatnosti Centra nisu bile usmjerene samo na dizajnersku struku, također se radilo i na edukaciji publike te su organizirane brojne izložbe kao način prezentacije i popularizacije važnosti uloge dizajna, a osim toga organizirani su i brojni diskurzivni programi poput okruglih stolova i javnih rasprava. Tijekom 60-ih godina aktivnosti Centra usmjerene su na demonstraciju potrebe i prednosti interdisciplinarnog pristupa dizajnu, dok 70-ih prevladava tema organizacije radne okoline te važnosti iste za proizvodni proces. Tijekom 1970-ih realizaciju je dočekala jedna od dugoročnih inicijativa Centra, a riječ je o nekom obliku institucionalizacije studija dizajna. Naime, 1973. godine pokrenut je sveučilišni poslijediplomski studij za istraživanje i unapređivanje dizajna, međutim on sve izvodio svega za jednu generaciju studenata. Od 1970-ih Centar je sve više prisiljen funkcionirati kao projektni zavod usmjeren na tržišnu djelatnost, nego kao neprofitni  institut koji se bavi isključivo istraživanjem dizajna, a paralelno s tim opadali su utjecaj i važnost Centra u kontekstu jugoslavenske industrije. CIO je aktivan i danas, ali s bitno smanjenim okvirom aktivnosti i djelatnosti.