Zvonimir Radić hrvatski je hrvatski je arhitekt i dizajner, koji je dao značajan doprinos teoriji dizajna i urbanizma. Rođen je 1921. godine u Zagrebu, a u istom gradu 1945. godine upisuje Arhitektonski odsjek Tehnološkog fakulteta. Još tijekom studija s prof. Turinom surađuje na nekoliko velikih, nagrađivanih projekata (pr. stadion u Beogradu, 1947., zagrebačka zračna luka 1948., studentsko odmaralište Mezaklija). Radeći postav izložbe „Autoput bratstva i jedinstva“ 1949., prvi puta surađuje s Richterom, Piceljem i Srnecom, s kojima će, uz još nekolicinu članova, 1951. osnovati grupu EXAT 51, pisanju čijeg programskog manifesta je Radić dao znatan obol. Iste godine počinje raditi u Školi primijenjenih umjetnosti, gdje pokreće „Osnovni kurs oblikovanja“ po uzoru na eksperimentalnu praksu Bauhausa, međutim tamo se zadržao tek jednu školsku godinu, no rad u polju edukacije bit će jedna od njegovih glavnih preokupacija i nadalje. Godine 1955. jedan je od suosnivača Studija za industrijsko oblikovanje (SIO). Tijekom održavanja Drugog zagrebačkog triennala industrijskog oblikovanja (1959.) u Kabinetu grafike organizira didaktičku izložbu „Industrijsko oblikovanje“. Njegov je rad bio zapažen i u međunarodnom kontekstu te je 1961. godine na II. kongresu International Council of Societies of Industrial Design (ICSID) izabran za člana radne grupe Izvršnog odbora, čime počinje period Radićeve aktivnosti u toj organizaciji. Dio 1961. i 1962. godine provodi na specijalizaciji u Njemačkoj i SAD-u te stečena iskustva po povratku nastoji prenijeti u jugoslavenski kontekst, temeljito obrazlažući važnost uloga dizajna u poboljšanju kvalitete uvjeta svakodnevnog života. S tim nastojanjem u vidu, sudjeluje u osnivanju Centra za industrijsko oblikovanje (CIO) 1963. godine te biva jedan od njegovih ključnih djelatnika tijekom petogodišnjeg djelovanja. Iste godine počinje predavati „Industrijsko oblikovanje“ na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje će 1981. dobiti status redovitog profesora, a u međuvremenu razviti još nekoliko kolegija, kao i nastavni plan i program uza nikad uspostavljeni odsjek za industrijsko oblikovanje. Njegova važnost na području obrazovanja prepoznata je i u okviru ICSID-a, te 1963. biva imenovan predsjednikom Izvršnog odbora za Odgoj i obrazovanje te u tom svojstvu razvija smjernice za djelovanje visokoškolskih ustanova za dizajnersku edukaciju te edukaciju o dizajnu. Zvonimir Radić preminuo je u Zagrebu 1985. godine.