Ivan Picelj hrvatski je likovni umjetnik i dizajner rođen u Okučanima 1924. godine. Godine 1943. upisuje zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti koju zbog nezadovoljstva oblikom nastave napušta nakon tri godine. Unatoč tome, nakon napuštanja studija uspješno se bavi uređenjem i opremanjem štandova na Zagrebačkom velesajmu, a na osnovu toga mu, uz kolege Vjenceslava Richtera i Aleksandra Srneca, biva povjereno uređenje jugoslavenskih paviljona na izložbama u Zagrebu, Beču, Hannoveru, Stockholmu, Torinu i Chicagu. Suosnivač je grupe Exat 51 koja je u svom manifestu kao jednu od težnji vlastitog djelovanja istaknula približavanje umjetnosti i dizajna s ciljem podizanje kvalitete svakodnevnog života. Na taj je način u lokalnu sredinu prenesena bauhausovska ideja o važnosti oblikovanja čovjekove neposredne okoline za kvalitetu njegova života.  Godine 1959. Picelj prvi puta izlaže u pariškoj galeriji Denise René s kojom će kasnije ostvariti blisku suradnju, ne samo kao umjetnik koji izlaže, već i kao autor plakata za brojne izložbe koje su u toj galeriji održane 60-ih godina (Agan, Arp, AACI...). Jedan je i od inicijatora pokreta Nove tendencije, te sudionik na svim izložbama od 1961. do 1975., za koje je oblikovao i neke od svojih najpoznatijih plakata. Kao grafički dizajner Picelj je izgradio autentičan stil koji je proizašao iz oblikovnih načela njegovih umjetničkih djela te se mijenjao analogno njegovu umjetničkom izričaju i interesima, ali i s obzirom na temu koju je obrađivao. Njegov karakterističan dizajnerski postupak pri izradi plakata temeljio se na korištenju sažete reprodukcije osnovnog stilskog postupka ili motiva autora ili pokreta za čiju je izložbu plakat radio. Godine 1962. počinje izdavati publikaciju A, dok 1966. izdaje mapu Oeuvre programmée u nakladi galerije Denise René. Suradnju s galerijom Denis René obnavlja 1986. godine kada u njihovoj nakladi objavljuje mapu Remember. Kao dizajner plakata, ostvario je dugogodišnju suradnju s Galerijom suvremene umjetnosti (današnji MSU), Muzejem za umjetnosti i obrt (na poziv tadašnje ravnateljice Zdenke Munk) te Muzejskim prostorom (danas Galerija Klovićevi dvori); oblikovao je i tipski standardizirao plakate za izložbe Permanenta 70-ih godina, a uredio je brojne knjige, među kojima se ističe izbor iz poezije Radovana Ivšića, Crno i crno (2003.). Godine 1994. dobio je nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo. Ivan Picelj preminuo je 2011. godine u Zagrebu.