Mario Antonini hrvatski je arhitekt i dizajner rođen 1929. godine u Zagrebu. Otac mu je bio Otto Antonini, ilustrator najpoznatiji po izradi naslovnica časopisa „Svijet“, a djed Marko scenograf i fresko slikar. Nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja u Zagrebu upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti gdje usvaja postulate modernističkog oblikovanja. Jedan je od pokretača Studija za industrijsko oblikovanje 1955. godine, osnovanog s ciljem promicanja i unaprjeđenja kvalitete oblikovanja industrijskih proizvoda. Također, 1960. godine, uz V. Richtera, M. Meštrovića i Z. Radića sudjeluje na kongresu ISCID-a (International Council of Society of Industrial Design). Nastojanja članova SIO-a, kao i kvaliteta njihovih projekata prepoznati su i u međunarodnim okvirima te je rješenje za uređenje stana koje su izveli za XI. Milanski triennale primjenjene umjetnosti 1957. godine, osvojilo srebrnu medalju te prvu nagradu publike. Zamijećen je bio i njegov nastup na drugoj i trećoj izložbi Porodica i domaćinstvo (1958. i 1960. godine) za koje je oblikovao namještaj kao dio opreme stambenog prostora projektiranog od strane B. Bernardija. Rješenje izvedeno za treću izložbu pokazalo se toliko uspješnim da je taj koncept postao predloškom za izvođenje stanova koji se koristio tokom narednih dvadeset i pet godina. Mario Antonini sudjelovao je i u radu Centra za industrijsko oblikovanje (pokrenut 1963.), osnovanog s intencijom proučavanja i predstavljanja dizajna kao znanstvene discipline čija integracija u proces industrijske proizvodnje ima šire društvene posljedice. Osim navedenih, od značajnijih sudjelovanja na skupnim izložbama treba izdvojiti još i Zagrebački trijenale (1955. i 1959.), Ljubljanski sajam (1956.) te izložbu Umjetnost i industrija (Beograd 1956.). Godine 1958. dobio je i Nagradu grada Zagreba za primijenjenu umjetnost kao dio tima SIO. Osim oblikovanja prototipskih rješenja za velike izložbe, Antonini je ostvario i suradnju s drvno-industrijskim poduzećem Novoselec.