Vladimir Robotić rođen je 1930. u Čakovcu. Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1953. godine.

Za vrijeme rada u Jugomontu (1962.) i Inženjering-projektu (1963.) radi na projektu prefabriciranih kuća (Spačva, Marles, SPIG). Istovremeno postaje i vanjski suradnik Centra za industrijsko oblikovanje.

Od 1967. do kraja 1969. radi u CIO kao voditelj projekta dizajna i kao dizajner (projekti za poduzeća Jugostroj iz Beograda, Prvomajsku iz Zagreba, Vaso Miškin-Crni iz Sarajeva, Bratstvo iz Novog Travnika). U okviru CIO radi i dizajn mini-trafostanice za Končar.

U Končarevom Elektrotehničkom institutu zaposlen je od 1969. do 1981. godine. Uz Noe Maričića, osnivač je Odjela za dizajn. Od ožujka 1971. pa do odlaska, šef je Odjela. Angažiran je na brojnim poslovima dizajna raznih industrijskih proizvoda, od komandnih pultova, Bucholz releja, porodice opreme za velike kuhinje Multis, do pokretne poljske kuhinje.

Od 1981. djeluje kao samostalni dizajner u okviru ZUH-a, i surađuje s nizom tvrtki (Digitron iz Buja, Hrast iz Čakovca, Tvornica rudarske opreme iz Kaknja, Elektrotehnički fakultet iz Zagreba).

U mirovini od 1990. godine.

Dobitnik Priznanja dobrog dizajna YU-design na Zagrebačkom velesajmu 1972. godine, dobitnik Priznanja dobrog dizajna Design centra Beograd na beogradskom Sajmu tehnike 1980., dobitnik Velike nagrade 18. Zagrebačkog salona 1983., dobitnik Časne pohvale na BIO 10 u Ljubljani 1984., dobitnik Priznanja na 21. Zagrebačkom salonu 1986., dobitnik priznanja Die Gutte Industriform u Hannoveru 1987., dobitnik pohvale na Ambijenti 1996.

Odlikovan je Ordenom Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1996.

Jedan je od dobitnika godišnje nagrade Vladimir Nazor (dodjeljena Odjelu za dizajn ETI) za 1983. godinu. Dobitnik Nagrade Hrvatskog dizajnerskog društva za životno djelo 2003. godine.

Član ULUPUH-a od 1966.

Član Hrvatskog dizajnerskog društva od njegovog osnutka 1984. godine.