Raoul Goldoni hrvatski je likovni umjetnik i dizajner rođen 1919. godine u Splitu. Nakon završetka osnovno i srednjoškolskog obrazovanja, 1938. godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj diplomira 1942. Tijekom Drugog svjetskog rata sudionik je NOB-a, a u tom kontekstu stječe i prva iskustva u oblikovanju propagandnih tiskovina. Po završetku rata radi kao likovni urednik u „Nakladnom zavodu Hrvatske“ te izdavačkom poduzeću „Zora“, a od 1951. do 1960. u knjižarskom poduzeću „Mladost“. Naredne godine dobiva posao na Akademiji likovnih umjetnosti, gdje 1973. postaje redovni profesor. Vjerojatno najznačajniji dio opusa napravio je u mediju stakla, a iz te prakse proizašla su i teorijska promišljanja o svojstvima medija te shodno tome i o pristupu obradi materijala. Pritom nastoji sintetizirati funkcionalistički i organski pristup oblikovanju predmeta. Oblikovanjem stakla počinje se baviti 1956. godine, a pobliže je surađivao sa staklarnom „Boris Kidrič“ u Rogaškoj Slatini, gdje je i predavao u staklarskoj školi, a 1967. biva imenovan voditeljem Odjela za dizajn. S vremenom počinje raditi unikatne uporabne predmete te skulpture od stakla, a izrađuje ih u puhaonicama stakla na Muranu. Tamo upoznaje i Harveya Littletona, jednog od pokretača Studio Glass Movementa kojeg i sam postaje dio, te s kojim izlaže u njujorškoj Heller Gallery 1980. godine. U domeni oblikovanja stakla stječe međunarodni ugled i afirmaciju. Osim stakla, bavio se i oblikovanjem u keramici, tekstilu, metalu i betonu, a tijekom svog radnog vijeka surađivao je i s brojnim arhitektima na uređenju interijera novih zgrada. U tom je kontekstu najimpresivniji projekt uređenja kavane „Neboder“ na glavnom zagrebačkom trgu 1959. godine. Početkom 1970-ih s Zvonimirom Radićem i Mirom Lither osnovao je tvrtku „Dedal“ s ciljem uključivanja kvalitetno oblikovanih predmeta u proizvodni proces te na tržište. Godine 1980. postaje članom JAZU. Jedan je od osnivača zagrebačke Galerije „Forum“. Goldoni je umro u Zagrebu 1983. godine.