Zorislav Lukić rođen je 1940. u Koritni, a odrastao je u zavičajnom Đakovu. Diplomirao je na Strojarsko-brodograđevnom fakultetu u Zagrebu 1966. godine. Zaposlen je u poduzeću Jedinstvo, a zatim Kontakt. Pripajanjem Kontakta poduzeću Rade Končar, 1971. godine pridružio se Končarevom Elektrotehničkom institutu, gdje je od 1974. do 1990. godine vodio razvojno-istraživački Odjel za grijalice vode i male kućanske aparate. Radom u Elektrotehničkom institutu ostvario je brojne razvojno-istraživačke projekte, konstrukcijska rješenja i tehničke inovacije, pritom blisko surađujući s odjelima za dizajn i standardizaciju.

Najvažniji njegovi autorski razvojno-konstrukcijski radovi su: velika kuhinja Multis 1973. (suautor August Sever, dizajn Vladimir Robotić), grijalice vode NEGVA-10 1974. (dizajn Noe Maričić), EGV-80 1979. (dizajn Noe Maričić), Aquatherm PEGV-3 i PEGV-5.5 1988. (dizajn Božidar Lapaine); infra grijalica Infraterm Solar 1979. (dizajn Noe Maričić) te kuhalica vode EKV-52 1986. (dizajn Božidar Lapaine). Uz vlastite, rukovodio je radovima drugih autora, kao što su: mlinčići za kavu MK-50 1980., grijalice zraka Aerotherm 1986., glačala Ideal 1986. i Ideal Plus 1989. te mnogi drugi. Radovi koje je ostvario u Elektrotehničkom institutu redovito su izlagani 1970-ih i 1980-ih godina na Zagrebačkom velesajmu, kao i na najvažnijim inovacijskim priredbama na kojima je osvajao nagrade: Inova (Zagreb), Zlatna plaketa 1988. i Rast YU (Rijeka), Srebrna plaketa 1988. Također, sudjelovao je na 21., 24. i 27. Zagrebačkom salonu, 1986., 1989. i 1992.

Godine 1993. prešao je u tvornicu posuđa Gorica kao rukovoditelj razvoja. U Končar se vratio 1995. godine, kao direktor proizvodnje društva Končar – Mali kućanski aparati (Samobor). Spajanjem društava unutar grupe, 1998. godine nastavio je rad u društvu Končar – Kućanski aparati (Žitnjak) kao direktor kvalitete te potom kao predstavnik uprave za kvalitetu, sve do odlaska u mirovinu krajem 2007. godine. U okviru svog posla, od 1976. godine bio je aktivan u području normizacije kućanskih aparata, kao član tehničkih odbora pri državnim normizacijskim ustanovama. Uz članstvo, bio je predsjednik komisije KSN-61 (Sigurnost električnih kućanskih aparata) Saveznog zavoda za standardizaciju od 1985. do 1989. godine te predsjednik odgovarajućeg odbora TO-E61 Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo, odnosno Hrvatskog zavoda za norme, od 1998. do 2008. godine.

Autor je niza usvojenih prijedloga normi, stručnih članaka i izlaganja na skupovima te patenta Akumulacijske vodogrijalice, 2002. Za svoj stručni rad primio je najviša priznanja poduzeća Rade Končar, Zlatnu značku 1982. i Zlatnu značku s vijencem 1989. te više nagrada za pojedine razvojne radove. Za doprinos pripremi obrane Hrvatske odlikovan je Spomenicom domovinskog rata. U mirovini bio je dugogodišnji suradnik Hrvatske akreditacijske agencije i član tehničkih odbora HZN. Preminuo je u Zagrebu 2025. godine.