Pavao Gavranić hrvatski je likovni umjetnik i grafičar rođen 1905. godine u Zagrebu. Na Umjetničkoj Akademiji 1929. godine završava studij slikarstva u klasi Ljube Babića i Vladimira Becića, a u Pragu 1939. stječe doktorat iz povijesti umjetnosti. Nakon profesura u Državnoj obrtnoj školi te Saveznoj grafičkoj školi, 1959. imenovan je na mjesto profesora na novoosnovanoj Višoj grafičkoj školi u Zagrebu. Iako je ostvario opus i kao slikar, najznačajnija njegova djela nastala su u domeni grafičkog oblikovanja, prvenstveno reklamne grafike te oblikovanja naslovnica i knjižne opreme, u periodu između 1930-ih i 50-ih godina. Štoviše, Gavranović je jedan od pionira grafičkog oblikovanja u Hrvatskoj te je bitno utjecao na uspostavu grafičkog dizajna kao autonomne discipline, a uvelike je pridonio i postavljanju visokih inicijalnih standarda grafičkog oblikovanja koji su služili kao uzori i ogledni primjeri budućim autorima. Pri grafičkom oblikovanju reklamnih plakata kompoziciju realizira vješto baratajući poljima čiste, vrlo često kontrastirane boje, kako bi se ostvario dojam pokrenutosti i angažiralo promatrača, potencijalnog kupca. Pritom provodi maksimalnu redukciju oblika na čiste geometrijske forme, no unatoč tome, crtež nikada ne gubi crtu anegdotalnosti i humora, što u kombinaciji s korištenjem boja toplog spektra, kompozicijama daje dojam vedrine i simpatičnosti, čineći ih na taj način pristupačnima promatraču, što je zalog uspješnosti reklamnog plakata. Osim reklamne grafike, Gavranović se istaknuo i u opremi knjiga, ali i oblikovanu poštanskih marki, a njegova je serija na temu Olimpijskih igara dobila I. nagradu Međunarodnoga olimpijskoga komiteta na natječaju u Rimu 1954. godine. U periodici je objavljivao stručne članke o reklami. Retrospektiva njegovih dizajnerskih ostvarenja održana je 1994. u Zagrebu. Pavao Gavranić umro je u Zagrebu 1973. godine.
