Anka Krizmanić hrvatska je likovna umjetnica i grafičarka rođena 1896. godine u Omilju kraj Sv. Ivana Zeline. Još od najmlađih dana pokazuje izuzetnu crtačku nadarenost i tehničku vještinu te 1910. godine na poziv Tomislava Krizmana upisuje njegovu privatnu slikarsku školu kao najmlađa polaznica. Tamo usavršava crtačku tehniku te stječe iznimnu sigurnost poteza, što je temelj za njeno kasnije iznimno plodno i uspješno bavljenje grafikom. Potvrda njenog talenta bila je i činjenica da su dva njena crteža bila uključena na izložbu „Medulić“ 1910. godine u Umjetničkom paviljonu, gdje se sa samo četrnaest godina našla u društvu najvećih imena tadašnje hrvatske likovne umjetnosti. Učeći kod Krizmana također se upoznaje i s djelima umjetnika bečke secesije koja će bitno utjecati na njen izričaj. Godine 1913. upisuje Umjetničko-obrtnu školu u Dresdenu, gdje se prvi put susreće i oduševljava tehnikom litografije, nakon što je već savladala bakropis i drvorez. U Dresdenu se također susreće i oduševljava s modernim plesom te radi serije prikaza plesačica što postaje tema kojoj će se stalno vraćati. Također, u Dresdenu stječe i praktična znanja koja će imati priliku primijeniti tokom rada u Zavodu Imago. Dresden napušta 1917. godine, u jeku Prvog svjetskog rata, i vraća se u Zagreb. Godine 1925. sudjeluje na Exposition internationale des arts décoratifs et industriels modernes u Parizu gdje izlaže jednu zidnu tapiseriju te garnituru namještaja za verandu. S Miroslavom Fellerom upoznaje se 1928. godine te mu se pridružuje u novopokrenutom Zavod za znanstveno proučavanje reklame i umjetničku reklamnu produkciju Imago. Zavod s djelovanjem prestaje već krajem naredne godine, a Anka Krizmanić dobiva stipendiju za jednogodišnji boravak i usavršavanje u Parizu. Po povratku iz Pariza bitno manje radi u domeni umjetničkog obrta i oglašavanja, posvetivši se izradi portreta i pejsaža. Nakon teških posljednjih godina života, Anka Krizmanić umire u Zagrebu 1987. godine.