Znak za 8. Mediteranske igre u Splitu 1979.

"Premda po značaju i reputaciji Mediteranske igre nisu u rangu Olimpijskih igara, kao središnjeg međunarodnog sportskog događanja, njihovo osmo izdanje, organizirano u Splitu 1979., tretirano je kao strateški projekt koji je uključivao ozbiljna infrastrukturna ulaganja te je uz Zimske olimpijske igre u Sarajevu 1984. i Univerzijadu 1987. u Zagrebu jedno od tri najvažnija svjetska sportska natjecanja u nekadašnjoj Jugoslaviji koja su bitno transformirala sredine u kojima su se održavala. U slučaju VIII. mediteranskih igara dizajn je itekako reflektirao takve ambicije, rezultirajući izuzetno ambicioznim programom i kompleksnim vizualnim identitetom čije kvalitete ni danas ne zastarijevaju. Osnova i polazište tog projekta bio je znak koji u svojoj osnovi sadrži dvije ambicije – da se uspostavi kao trajan znak manifestacije koji će nadživjeti svoj povod te da simbolički uzdigne status Mediteranskih igara na razinu olimpijskih vrijednosti. Ovo posljednje jasno je komunicirano otvorenom reinterpretacijom znaka Olimpijskih igara (Pierre de Coubertin, 1912.). Iz njegovih elemenata, pet isprepletenih pravilnih prstenova čije boje u uobičajenom tumačenju označavaju kontinente, izdvojena su ona tri koja označavaju mediteranski prostor (Afrika, Azija i Europa). Veza sa Sredozemljem, odnosno morem koje povezuje kontinente, podcrtana je i odabirom plave boje pozadine, kao i glavnom distinktivnom intervencijom u odnosu na olimpijski izvornik – valovitom distorzijom prstenova u njihovoj donjoj trećini. Prema svjedočenju autora (Boris Ljubičić), takvo grafičko rješenje bilo je netipično za vrijeme u kojem je nastalo jer se nije moglo izvesti konvencionalnim crtačkim alatima, već je za njega upotrijebljena preslikana optička iluzija dobivena postavljanjem ploče valovitog stakla preko uzorka kružnica. Znak Mediteranskih igara zadržao je sva značenja sadržana u Olimpijskom znaku i njegovu je izvornu referencu lako dohvatiti, ali posjeduje svoju vlastitu autentičnost i rijetko viđenu konceptualnu čistoću. Iako je usvojen tek nakon tri uzastopna natječaja, ovaj znak je nadišao okvir koji je za njega bio predviđen i postao trajnim službenim znakom svih Mediteranskih igara od tada do danas." - M. Golub, iz knjige Logo protiv kaosa - identitetski dizajn Borisa Ljubičića, izd. Hrvatsko dizajnersko društvo, 2019.