Pretraži mrežu

Vizualni identitet Radiotelevizije Zagreb

1969 72 rtz copy custom custom

Zbirka:
Vizualne Komunikacije

Period (godina):
1970 - 1974

Naručitelj:
Radiotelevizija Zagreb

Mjesto izrade:
Zagreb

Mjesto korištenja:
Hrvatska

Na prijelazu 60-ih u 70-e godine, u Jugoslaviji se razvijaju prvi veliki projekti vizualnog identiteta na visokomodernističkim osnovama. Tako se u Ljubljani nekoliko već aktivnih i u inozemstvu školovanih dizajnera 1969. godine udružuje u Studio MSSV (Mächtig, Skalar, Suhadolc, Vipotnik) i od pobjede na natječaju za vizualni identitet Ljubljanske banke 1970. godine razvijaju prvi kompleksan projekt vizualnog identiteta u visokomodernističkom ključu. Gotovo istodobno u Zagrebu, kao jedan od svojih najvećih projekata, CIO od 1970. (kao i obično, različite su datacije u različitim publikacijama, vjerojatno stoga što se negdje referira na idejni početak samog projekta i natječaj za znak, a negdje na sam projekt razvoja vizualnog identiteta na osnovu tog znaka) do 1972., a s raznim aplikacijama do 1974., razvija projekt vizualnog identiteta RTZ-a. Kako bi se projekt kvalitetno proveo Matko Meštrović, nakon studijskog boravka na sveučilištima u SAD-u 1969-70., prelazi na RTZ i dvije godine kao savjetnik generalnog direktora RTZ-a (Ivo Bojanić, 1969–71.) nadgleda provedbu projekta vizualnog identiteta. Žiri natječaja koji je 1970. Radio-televizija Zagreb raspisala za oblikovanje znaka sačinjavali su — danas nezamislivo — vrhunski stručnjaci: Mario Antonini, Vera Horvat Pintarić, Matko Meštrović, Radoslav Putar i Vjenceslav Richter. Na natječaju su između ostalih sudjelovali Bućan, Ljubičić i Gorki Žuvela ali je izabran logotip slovenskog dizajnera Jože Brumena (1930–2000.). Svjedoci tvrde da je favorit bio Bućan, sve dok komisija nije pogledala kako znak doista funkcionira na TV ekranu. Očito je presudilo Bućanovo neiskustvo u drugom mediju. Susovski u svom magistarskom radu prenosi da je žiri svoje obrazloženje izbora znaka ovako formulirao: “Taj znak koji se u osnovnom konceptu prilagođuje zahtjevima TV ekrana i televizijskog jezika, istodobno je nosilac dovoljno preciznog značenja i kada se javlja kao vodeći znak u tipografskoj i natpisnoj opremi kuće: eliptoid-ekran i elektronski signal jasno govore o tome da se radi o kući u kojoj se odvija radio televizijska proizvodnja. On posjeduje dostatnu identifikacijsku vrijednost. A upravo zbog toga što je zamišljen kao elektronski medij taj znak svojim novim elementima (krugovi i signali) unosi inovaciju na područje grafičkog dizajna tradicionalnog verbalnog medija”. U katalogu BIO4 (1971.) kao autori “dizajnerske zamisli” projekta kućnog stila RTZ navedeni su Jože Brumen, Boris Bućan, Juraj Dobrović, Grega Košak, Aleksandar Ljahnicky, dok razvoj dizajna potpisuje CIO. Uz suradnika Fedora Kritovca za aplikaciju dizajna zadužen je mladi Boris Ljubičić, a Dušan Vukotić je napravio animiranu verziju znaka (o čijoj su kvaliteti mišljenja podijeljena). U samoj prijavi od 30.1.1973. za BIO5 Meštrović kao savjetnik generalnog direktora eksponate opisuje kao “6 panoa 100×70 cm sa fotografijama i izvornim dokumentima, te projekcije animiranih filmova (TV špica) i dijapozitiva” uz napomenu da “Zbog većeg broja autora i izvođača, te specifičnosti teme i eksponata ne možemo koristiti vaše obrasce za prijavu, jer su rubrike u njemu neadekvatne.” U tekstovima o razvoju dizajna u SFRJ često se ističe pionirski karakter tih projekata vizualnog identiteta, a da su odmah prepoznati kao vrijedni potvrđuju priznanje Dobra zamisao BIO4 za RTZ i Zlatne medalje koje su na BIO5, 1973. godine, ravnopravno dobili upravo “lik firme” Ljubljanske banke i “kućni stil” Radio-televizije Zagreb. Taj niz projekata obično se opisuje kao “hvatanje koraka”, “konačan doseg standarda” koji su ranije već uspostavljeni u SAD-u i zemljama zapadne Evrope, a u Hrvatskoj će kulminirati projektom vizualnog identiteta VIII. Mediteranskih igara u Splitu (1976–79.), projektom uz koji se danas vjerojatno najčešće veže pojam CIO, a kojem je Centar praktično samo ponudio institucionalni okvir i posudio ime, tzv. Tima za vizualne komunikacije CIO na čelu s Borisom Ljubičićem. (Ipak, moramo ustvrditi da je i u tom projektu prisutna idejna veza s Ulmom, preko jednog od osnivača škole, Otla Aichera, glavnog dizajnera i autora piktograma Olimpijskih igara u Münchenu 1972.).


Tagovi:
znaklogotiptelevizijatelop