Plakat za film "Bravo maestro"

"Plakat Dalibora Martinisa za film Bravo maestro funkcionira kao imaginarna animirana sekvenca u kojoj protagonist filma, eponimni „Maestro“, biva spljeskan euforičnim aplauzom publike na vlastitom nastupu. Taj Martinisov vizualni geg vješto sažima temeljnu dramu ovog cjelovečernjeg igranog filma Rajka Grlića. Glavni lik filma, mladi siromašni skladatelj i boem kojeg glumi Rade Šerbedžija, slijedom okolnosti počne se naglo uspinjati na društvenoj ljestvici, ali dok se približava premijera njegove simfonijske opere, biva optužen za plagijat. Njegov vrtoglavi uspjeh ujedno mu je prokletstvo, a aplauz mu je smrtna kazna za njegovu moralnu degradaciju. Kao dizajner plakata, Martinis u svoju interpretaciju filma ipak unosi svoj karakteristični humor, ali i promišljanje samog medija plakata i njegovih konvencija. Dijeleći ga na dvije polovice, gornju i donju, u statični tiskani medij unosi dimenziju vremena, u ovom slučaju štoviše beskonačne petlje. Istovremeno, u ulogu „egzekutora“ stavlja upravo promatrača – gigantske ruke u prvom planu pripadaju upravo gledatelju koji prisustvuje središnjem događaju njegove skladateljske karijere. Taj prvi plan poravnava se s planom u kojem se nalazi sam protagonist, drugim riječima „egzekucija“ maestra omogućena je jednako slobodnim tretmanom ne samo vremena, nego i prostora u plakatu. Plakat je u potpunosti crno-bijeli, osim jednog crvenog detalja – maestrove leptir-mašne koju udarac ruku lansira u zrak. Sličan pristup „raskadriranja“ plakata na dvije vremenske faze ili dvije kontrastirane situacije Dalibor Martinis koristi u nekoliko drugih filmskih plakata iz 70-ih i 80-ih godina, primjerice za filmove Samo jednom se ljubi (Rajko Grlić, 1981.), Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj (Krsto Papić, 1974., nerealizirano), ali i nekoliko izložbenih plakata, uključujući plakat za izložbu Animacija – Zagrebačka škola crtanog filma (Galerija suvremene umjetnosti 1974.)" - tekst: Marko Golub