Pretraži mrežu

Jugoslavenski paviljon za EXPO 1958.

Paviljon naslov

Zbirka:
Oblikovanje prostora

Dizajn:
Vjenceslav Richter

Period (godina):
1958.

Naručitelj:
SFR Jugoslavija

Mjesto izrade:
-

Mjesto korištenja:
Bruxelles

Tipovi građe:
eksterijer, interijer, natječaj

Vjenceslav Richter dizajnirao je jugoslavenski paviljon za svjetsku izložbu EXPO koja se 1958. godine održala u Bruxellesu. Paviljon je bio vrlo dobro prihvaćen od publike i kritike te ga se smatra vrhunskim ostvarenjem modernističke estetike, najdosljednijim primjerom exatovskog total dizajna koji je težio sintezi svih umjetnosti. 

Građevina je bila iznimno dosta inovativno koncipirana, iako ni približno koliko je prvim projektom bilo zamišljeno. Glavni je volumen počivao na tankim čeličnim stupovima, kao da lebdi iznad mramornog platoa u prizemlju. Ta je etaža bila je u potpunosti otvorena, a prostor je bio donekle oblikovan staklenim panelima, čime se zamućivala razlika između eksterijera i interijera. Otvorenost pristupne etaže imala je i političke konotacije karaktera novog jugoslavenskog društva. Ispred paviljona nalazila se samostojeća skulptura, obelisk od šest vlačnih stupova. 

Upravo je ta skulptura najizrazitija reminiscencija na originalni projekt koji je Richter prijavio, no koji zbog tehničke zahtjevnosti ipak nije bio izveden. Naime, originalna i kako je već natuknuto, dosta radikalnija ideja podrazumijevala je izradu paviljona dimenzija 32x40 metara, koji bi bio organiziran oko visokog centralnog jarbola za koji bi čeličnim kablovima bio pričvršćen te bi tako doslovce visio iznad zemlje.

Paviljon je nakon izložbe otkupljen te je uz minimalne preinake podignut u mjestu Wevelgem te je u njemu otvorena srednja škola.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

*Unatoč nastojanjima s autorom i/ili nositeljem autorskih prava djela ili fotografije djela nije se uspio uspostaviti kontakt te je djelo reproducirano bez eksplicitne privole autora i/ili nositelja prava te se obvezujemo ukloniti sporne dijelove zapisa na njihov zahtjev.
Ovaj zapis, kao i projekt Centar oblikovanja svakodnevice u okviru kojega je nastala Mreža dizajneskog sjećanja, neprofitnog je karaktera.

 


Tagovi:
interakcijakulturaideologijaarhitekturaJugoslavijainternacionalnopedesetemodernizam


Dokumenti:

PDF