Memorijalna zbirka Lipa pamti

"Dizajn vizualnog identiteta, signalistike, interijera i postava memorijalne zbirke Lipa pamti, inače zajednički projekt Damira Gamulina i arhitekta Antuna Sevšeka, rijedak je primjer među izdvojenima za ovu izložbu koji se ne oslanja na jedan koncept koji se onda dosljedno provodi u svim aspektima i elementima projekta. Specifična suradnja ova dva autora, dizajnera i arhitekta, proizvodi i specifičan projektantski pristup, u kojemu se te dvije discipline sustavno prožimaju. U detaljima se, doduše, mogu prepoznati i neki postupci isprobani u drugim projektima, primjerice korištenje tipografije u funkciji kartografiranja, slično kao i kod hostela Goli+-Bosi, no može se reći da Lipu najviše karakterizira naporda integriraju arhitekturu, dizajn, mobilijar i elemenate postava, grafičke elemente i tehnološke inventivnosti u jednu fluidnu, vitalnu cjelinu. To otprilike reflektira i zanimljivu specifičnost same memorijalne zbirke koja u srcu ima stradanje Lipe i okolnih krajeva od fašista za vrijeme 2. svjetskog rata, ali također sadrži i etnografsku zbirku te teži prikazati ne samo destrukciju i smrt, nego i obnavljanje i neuništivost života. Ritam ekstremne izmjene crnog i bijelog u prostoru također podržava ovu simboliku. Kao temeljni grafički element vizualnog identiteta odabran je motiv siluete kuće, koji u logotipu dublira u ikoničkoj i slovnoj ulozi, ali korišten je i u prostoru samog postava pri čemu, ovisno o kolorističkom kôdu, simbolizira i izgradnju i uništenje. Na razmjerno male prostorne gabarite i razmjerno velike programske ambicije samog Centra, odgovoreno je maksimalnom multifunkcionalnošću mobilijara i elemenata postava koji se lako rotiraju, modificiraju ili skrivaju, ovisno o potrebama, naročito u prizemnom dijelu namijenjenom povremenim izložbama, predavanjima i drugim sadržajima. Stalni postav, posebno njegov “crni” dio zamišljen je kao kompleksan multimedijalni aparat, pri čemu su njegovi tehnološki elementi, poput projekcija, interaktivnih i medijskih sadržaja, riješeni maksimalno neupadljivo — aparatura koja ih podržava je integrirana sa samom zgradom i njenom opremom i velikim dijelom specifično konstruirana za potrebe ove zbirke. Ta tehnika, poput projekcijskih instrumenata, zvučnika i slično nema auru high-techa, nego naprotiv djeluje kao bezvremeni artefakti, u isto vrijeme suvremeni i drevni. Ta odluka ima više razloga — jasan je svakako taj da nova elektronička tehnika rapidno zastarijeva, a aura zastarjelosti brzo počinje odvlačiti pažnju u stalnim postavima gdje se očekuje da je tamo trajno. Važniji razlog je, međutim, simbolički, jer su upravo filmske i fotografske snimke koje su napravili napadači jedina materijalna dokumentacija samog događaja stradanja Lipe. U tom smislu, specijalno izrađeni rudimentarni metalni projektori opremljeni starim objektivima iz 40-ih i 50-ih, ne samo da reproduciraju snimke, nego i evociraju traumatičan trenutak njihovog nastanka. Lipa pamti svoj sadržaj ne komunicira samo tekstualnim informacijama, već atmosferom i snažnom vizualnošću." - Marko Golub: Dizajnom, izvan dizajna – Dizajnerske taktike Damira Gamulina; izd. Hrvatsko dizajnersko društvo, 2017.