Dizajn hrvatske "krune"

Tijekom 1992. godine održan je natječaj za dizajn papirnatih novčanica koje su se tada trebale zvati hrvatska kruna. Na natječaj je pozvano nekoliko autora, većinom slikara i grafičara (Zlatko Jakuš, Rudi Labaš, Boris Ljubičić, Ivica Šiško, Zdravko Tišljar, Miroslav Šutej i Vilko Žiljak) i dani su im samo najosnovniji podaci: apoeni i dimenzije novčanica, te lik na licu i grad na naličju. Nakon inicijalnih prijepora u Povjerenstvo za izbor rješenja novih novčanica pozvano je troje povjesničara umjetnosti različitih generacija i profila, Vera Horvat Pintarić, Matko Meštrović i Feđa Vukić, prvi ministar financija Marijan Hanžeković i akademik, jezikoslovac i filatelist Dalibor Brozović. Neparni broj članova komisije trebao je osigurati odluku, a sudjelovanje troje povjesničara umjetnosti i da će se poštovati mišljenje struke. Povjerenstvo je navodno radilo u nepotpunom sastavu jer Vera Horvat Pintarić kad je saznala da je član i Meštrović, s kojim je od ranije bila u sukobu, nije dolazila na sastanke. Tako je četveročlana komisija kao dva najbolja rješenja izabrala prijedloge Borisa Ljubičića i Miroslava Šuteja. Meštrović je zagovarao Ljubičićevo rješenje kao dosljedno modernije, a Ljubičić navodi kako je Meštrović slikovito usporedio radove rekavši: “Šutej je opereta, a Ljubičić opera!” Šuteju je zamjereno što mu prijedlozi imaju previše grafičkih elemenata, što stvaraju konfuznu i kič-sliku novčanice i sugerirano da s Vilkom Žiljkom, koji se već tada bavio kompjutorskim generiranjem vizualnih obrazaca i pitanjima zaštite vrijednosnica, to doradi i pročisti. Tada se prije zadnjeg sastanka neočekivano pojavila i nedostajuća članica i odlučila napraviti odvojene razgovore s Ljubičićem i Šutejem. Tim iznenada organiziranim razgovorima nisu prisustvovali Meštrović i Vukić, dok su ministar Hanžeković i akademik Brozović bili u prostoriji, ali nisu sudjelovali u razgovoru. Nakon toga su se Hanžeković i Brozović opredijelili za Šutejevo rješenje, a Meštrović i Vukić su Ljubičićevo rješenje ocijenili boljim i dali izdvojena mišljenja u pisanoj formi. Tako je zbog podijeljenosti stručnog povjerenstva, konačnu odluku donijela Komisija za pripremu prijedloga monetarnog sustava i izradu novčanica RH, koja je 12. listopada 1992. objavila da je s premoćnim brojem glasova izabran rad Miroslava Šuteja (suradnici Šimun Šutej i Vilko Žiljak), dok je samo jedan glas bio za Ljubičićevo rješenje. U odluci je bila i napomena “da se predloženo rješenje gospodina Šuteja treba dalje dorađivati i da se nikako ne može smatrati konačnim” te je dizajn novčanica naknadno ponovo prepravljen. Prema Ljubičićevim riječima, članovi te komisije pojedinačno su mu godinama nakon tog događaja, svaki zasebno tvrdili da je baš njihov glas bio taj glas za njega. Prema njegovoj tvrdnji, Šutejev prijedlog je realiziran u punoj tehnologiji, sa svim mjerama zaštite, što također upućuje na nepravednost natječaja, odnosno realizaciju konačnog rješenja i prije donošenja službene odluke stručnoga vijeća. Ljubičić je također istaknuo kako se korištenjem znakovlja RH (na novčanicama se nalaze grb i ime Republike Hrvatske), stvara dojam o povezanosti između države i tiskanja novca, čime nezavisnost gubi monetarni sustav države. Nakon objave Šutejevog rješenja, u tisku je došlo do žučne polemike o (ne)pravilnosti izbora, uz čitave serije članaka s komentarima članova žirija i komisije, novinara, kritičara i povjesničara umjetnosti, pretežno ipak na strani Ljubičićevog rješenja.

Više: http://dizajn.hr/blog/kontinuirana-istrazivanja-matka-mestrovica-iii-dio-od-teorije-dizajna-problema-okoline-studij-dizajna-hrvatska-kruna/