Vlado Petričević hrvatski je arhitekt i dizajner rođen 1944. godine u Novoj Gradišci. U Zagrebu pohađa osnovnu školu nakon koje, također u Zagrebu, upisuje Srednju tehničku građevinsku školu. Po završetku srednjoškolskog obrazovanja 1963. godine upisuje Arhitektonski fakultet u Zagrebu, na kojem diplomira 1968. godine. Ubrzo po završetku studija u svojstvu vanjskog suradnika surađuje s Regionalnim zavodom za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu. Iako je primarno ostao upamćen po dizajnerskim i arhitektonskim ostvarenjima, briga za kulturnu baštinu bitan je dio djelovanja Vlade Petričevića, pri čemu posebno treba istaknuti njegov 15-godišnji rad na obnovi povijesnih objekata u Perivoju Maksimir, koji je kulminirao obnovom paviljona Jeka 2009. godine. Kao dizajner prve je korake napravio u sklopu Centra za industrijsko oblikovanje (CIO), isprva kao vanjski suradnik, a od 1971. do 1974. godine kao stalno zaposleni dizajner. Iz tog perioda datiraju neki od najpoznatijih Petričevićevih radova, poput nagrađivanog sistema namještaja „Lovac Luka“ te oblikovanja vizualnog identiteta tvrtke „Belišće“. Godine 1974. dobiva posao u projektnom zavodu „Centroprojekt“, u sklopu kojeg radi veći broj arhitektonskih projekata, pretežito u gradovima na jadranskoj obali. Od 1992. radi samostalno. Osim arhitekturom, dizajnom i restauracijom, Vlado Petričević bavi se i publicističkom radu, pišući osvrte u časopisima „Čovjek i prostor“ i „Drvo“, a ima i dugogodišnju kolumnu „Dogovor kuću gradi“ u časopisu „Kana“ (od 1972.). Vlado Petričević živi i radi u Zagrebu.
