Miroslav Šutej hrvatski je slikar, grafičar i dizajner, rođen 1935. godine u Dugoj Resi. Tamo završava osnovnu školu, dok srednju školu pohađa u Zagrebu. Po završetku upisuje zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti kao dio prve generacije studenata grafike. Akademiju završava 1961. godine, nakon čega dvije godine radi kao suradnik u radionici Krste Hegedušića. Na 3. bijenalu mladih u Parizu 1963. osvaja Grand Prix za slikarstvo, što mu omogućava dvogodišnji studijski boravak u Parizu. Od 1978. godine pa do smrti predavao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te od 1996., u Širokom Brijegu. Bio je član HAZU. Za svoj rad dobio je preko šezdeset nagrada. Miroslav Šutej preminuo je 2005. godine u Krapinskim Toplicama.
Najraniji slikarski radovi odaju utjecaj tašizma i enformela, no uskoro se približava postupcima op arta nastojeći ostvariti efekt vibracije vizualnim sredstvima, slaganjem uzoraka sastavljenih od crno-bijelih geometrijskih oblika. U tom procesu javlja se težnja ka ostvarivanju efekta pokrenutosti djela što svoj vrhunac dostiže u ciklusu tzv. mobilnih grafika. Osim toga očituje se nastojanje da optičke efekte učini taktilnima, što u periodu kasnih 60-ih godina potiče proširivanje kolorita uvođenjem osnovnih boja te u konačnici dovodi do izrade slika-objekta te prostornih instalacija kojima svoje grafike prevodi u trodimenzionalni prostor, dajući im pritom elemenat otvorenosti i nedovršenosti. Od sredine 1970-ih otkriva narodnu, naivnu umjetnost kao novo vrelo inspiracije iz koje preuzima motive koje potom raščlanjuje, rasteže i isprepliće u prostoru, tvoreći tako mrežu oblika, pri čemu su glavni formalni element gusto poredane linije koje oblicima daju voluminoznost. Tokom osamdesetih (Slike s izložbe) i početkom devedesetih zadržavajući ovakav pristup, proširuje raspon motiva, a osim toga kao inovaciju u stvaralački postupak uvodi novi tip podloge - ogledalo – pri čemu dolazi do zanimljive napetosti između iluzije voluminoznosti i težine koju umjetnik ostvaruje grafičkim postupcima te prozračnosti i lakoće koju formama daje podloga.
U dizajnerskom radu, koncepcija rješenja često je pratila trenutnu umjetničku preokupaciju, kao primjerice na plakatu za 20. jugoslavenski festival djeteta, ili pak pri oblikovanju amblematskog Kviska (za Kviskoteku je radio i uvodnu špicu). Ipak, neki od njegovih najpoznatijih radova u ovom djelu opusa nastaju početkom 1990-ih, kada dizajnira hrvatsku zastavu i grb, kao i novčanice, a Šutej je osmislio i osnovni izgled dresa nogometne reprezentacije.
