Antonija Krasnik hrvatska je slikarica i kiparica rođena 1874. godine u Lovincu. Pored slikarstva i kiparstva, radila je i nacrte za predmete od stakla i keramike te manje uporabne predmete od plemenitih metala i srebra. Nakon školovanja u Zagrebu dobiva stipendiju za nastavak školovanja u Beču, na Kunstgewerbeschule, u klasi profesora Kolomana Mosera, gdje se susreće s idejom približavanja obrtne proizvodnje i likovne umjetnosti, odnosno težnjom da se podigne kvaliteta obrtničkih proizvoda uključivanjem umjetnika u proces oblikovanja. U Beču dolazi u doticaj i s idejama secesije i moderne umjetnosti. Nakon školovanja u Beču, dobiva stipendiju za parišku Akademie Julian, gdje ostaje do 1905. godine. Krasnik je stvarala u više medija – najviše u staklu i metalu, a bavila se i dizajnom namještaja – te je u svakom ostvarila zapažene rezultate, iako nije ostao sačuvan velik broj predmeta. Njena produkcija u staklu formalno se i tehnički ponešto razlikovala od redova u metalu ili pak nacrta za namještaj. Radeći u staklu, princip oblikovanja počivao je na poigravanju s formom, naglašavajući mogućnosti materijala te ostvarujući dojmljive kolorističke efekte. Pritom, forma balansira između organske figuralnosti i apstrakcije, a iznimka je skroz figuralna vaza Sova. Staklene predmete prema njezinim nacrtima izvodila je poznata bečka staklana Bakalowits und Söhne. Njezine radove u metalu, pak, odlikuju čisti geometrijski oblici kao temeljna forma, najčešće dekorirana apstraktnim, geometrijskim uzorcima, uz prisustvo naglašenog figurativnog detalja. Pri oblikovanju namještaja Krasnik nastoji ostvariti čiste geometrijske oblike uz naglašavanje kvalitete materijala od kojeg je namještaj izveden, dok je kolorit predmeta jednostavan, akromatski. Vrlo rano, već oko 1907. produkcija Antonije Krasnik uvelike opada, a od 1925. u potpunosti se prestaje baviti likovnom umjetnošću. Antonija Krasnik umire u Zagrebu 1956. godine.