Ivana Borovnjak: "U Hrvatskoj još uvijek postoji potreba da se dizajn snažnije legitimira kao profesija"

Tekst je pisala predsjednica Hrvatskog dizajnerskog društva Ivana Borovnjak kao uvodnu riječ u Pregledu hrvatskog dizajna 1314 izdanom povodom bijenalne Izložbe hrvatskog dizajna održane 2014. godine.

Od prve Izložbe hrvatskog dizajna 01 u Galeriji Forum 1999. godine do danas prošlo je 15 godina, a izložba 1314 osma je po redu takva manifestacija u organizaciji Hrvatskog dizajner­skog društva. U međuvremenu je uspostavljen bijenalni ritam održavanja koji predstavlja recentnu dizajnersku produkciju iz područja dizajna vizualnih komunikacija, dizajna u digital­nim medijima i dizajna interakcija, produkt dizajna, modnog dizajna i dizajna koncepata. Proširenje kategorija u odnosu na prve izložbe, nužnost je koja prati hibridizaciju dizajna usli­jed brzih socijalnih i kulturoloških promjena. U prilog tome da je potrebna još radikalnija revizija ovakve kategorizacije govori činjenica da se na svaku sljedeću izložbu prijavljuje čitav niz najrazličitijih projekata – od eksperimentalnih do istraživačkih i konceptualnih – koje sve prati jedna te ista poveznica, a to je generalna tendencija brisanja granica među disciplinama i sve teže podvlačenje jasne crte između pojedi­nih povijesno etabliranih kategorizacija. Primjena dizajnerske metodologije u procesu mišljenja i stvaranja unutar različitih sfera društvenog djelovanja jedna je od bitnih odrednica same naše discipline danas.

Istovremeno, u Hrvatskoj još uvijek postoji potreba da se dizajn snažnije legitimira kao profesija. U tom su smislu posljednjih godina kroz djelovanje strukovnih udruženja i visokoškolskih ustanova učinjeni veliki koraci, te se danas u određenoj mjeri već može govoriti o prepoznatljivosti hrvatskog dizajna ili barem pojedinačnih autora na regionalnoj i svjetskoj razini, posebice u nekim subspecijalističkim stvaralačkim granama, ali i o generalno jako dobroj recepciji hrvatskog dizajna od domaće publike. Svjesni napor doveo je, osim u dizajnu vizu­alnih komunikacija, i do snažnog profiliranja produkt i mod­nih dizajnera, što je evidentno i kroz količinu ovogodišnjih izložbenih prijava. Zanimljiv je, međutim, nesrazmjer između broja stasalih dizajnera s artikuliranim stavovima i infrastruk­turne podrške u obrtničkoj i industrijskoj proizvodnji, koja izostaje zahvaljujući vrlo lošoj međusektorskoj povezanosti i nedostatku obrazovanih menadžera i teoretičara dizajna. Feno­men inflacije dizajnerskih prototipova koji najčešće još uvijek zapnu prilikom samog početka proizvodnje ili se proizvode u limitiranim serijama, zato je još uvijek najčešća slika stvarnosti. Na sreću ili ne, usmjerenost europskih fondova za kulturu na dizajn i kreativne industrije možda je pretpostavka za svjetliju budućnost suživota dizajna i gospodarstva, te dizajna i kritike.

U području vizualnih komunikacija kroz prijave se može iščita­ti svojevrsna stagnacija proizvodnje uvjetovana višegodišnjim
stanjem krize, ali u konačnici je ipak vidljiv i kontinuirani rast kvalitete, pogotovo studijskih projekata koji mada često isfor­sirani u kalup socijalno angažiranog, pokazuju znatan pomak u odnosu na donedavnu dominantnu orijentiranost prema projektima u službi oglašavanja. Sve veći broj novootvorenih dizajnerskih škola i fakulteta u zemlji i regiji, razmjena stude­nata i fluktuacija znanja obećava zdraviji i raznolikiji pristup dizajniranju. U konačnici, izbor radova na izložbi koji su pred­stavljeni ovim katalogom samo je jedan od mogućih scenarija prezentacije suvremene dizajnerske produkcije. U budućnosti bi zbog svih gore navedenih razloga trebalo razmisliti koji su alternativni načini predstavljanja dizajna javnosti. Možda će jedan od prvih takvih pokušaja preobrazbe konzervativnog izložbenog formata u regiji – BIO50 sa svojom koncepcijom interaktivnih i multidisciplinarnih stvaralačkih platformi kroz široko umrežavanje pojedinaca i institucija – poslužiti kao pokazatelj nužnosti promjene u prezentiranju, dizajna koja vodi intelektualnom i društvenom napretku, a ne udo­voljava isključivo galerijskom i muzejskom okviru za koji je izvorno osmišljen.