Dejan Kršić: "Važno je primijetiti da se sve češće javljaju radovi koji propituju definiciju i percepciju što je dizajn"

Tekst o selekciji radova na Izložbi hrvatskog dizajna 0910 u kategoriji koncept napisao je Dejan Kršić.

Uvodnici i tekstovi o izložbama dizajna, od prvog Zgrafa do danas, ponavljaju iste jadikovke o dominaciji vizualnih komunikacija, nedostatku radova iz područja industrijskog/produkt dizajna, dominaciji radova za naručitelje iz područja kulture, nereprezentativnosti izložbe za 'stvarno' stanje dizajna i sl.

Od prošle izložbe, 0708, uvođenjem sekcije konceptualnih samoiniciranih radova u strukovnu izložbu, gdje su u svim ostalim kategorijarna realizacija, proizvodnja u određenoj nakladi i javna distribucija osnovna pretpostavka, a naručitelj jedan od ključnih elemenata, praktično partner u nastanku rada finalnom rezultatu, željelo se izaći ili barem upozoriti na jedan smjer izlaska iz te autoviktimizacije, naznačiti i preuzeti aktivnu ulogu u kreiranju svoje stvarnosti, društva i okoliša. Upravo bi dizajn danas trebao i mogao biti važan, ne samo kao sredstvo podizanja konkurentnosti postojeće privrede, već kao sredstvo otvaranja novih područja proizvodnje i kreacije te razvoja društva u cjelini. U međuvremenu, nažalost, svjedočimo tendencijama koje su upravo suprotne tim intencijama - smanjenje sati vizualne kulture u školama samo je jedan primjer. Možda je barem dio problema u još uvijek dominantnom mišljenju koje pojam dizajna uglavnom shvaća kao styling, nešto povezano s modom i dekoracijom.

Razlozi zbog kojih je uvedena, da se istaknu i promoviraju radovi koji izlaze izvan okvira uobičajenih razmišljanja, koji nisu realizirani za naručitelje već samoinicirani, pa ponekad i neutilitarni, oni u kojima dizajnerice i dizajneri pokazuju svoju inicijativu u osmišljavanju čitavog proizvoda ili usluge, ali i društvenu svijest u reagiranju na neki problem koji ih tišti kao građane, upravo je razlog zašto je ta kategorija, po svojoj prirodi, po njezinoj konceptualizaciji, najmanje koherentna. Usto, zbog takve otvorenosti u procesu selekcije u nju se, iz različitih razloga, trpa i sve ono što ne ide u neke druge žanrovski jasno definirane kategorije. Ove godine u profesionalnoj kategoriji gotovo su svi od 15 radova samoinicirani, a naručitelji triju radova iz područja su kulturne scene [MUU, MSU i HDD]. U kontekstu odabranih radova, posebno samoiniciranih i studentskih iz kategorije interakcija, važno je primijetiti da se sve češće javljaju radovi koji otvaraju nove smjerove, izlaze izvan tradicionalno shvaćenih dizajnerskih postupaka, odnosno ne temelje se bitno na klasičnom dizajnerskom pristupu formi, oblikovanju vizualnih i taktilnih elemenata, već se kreću u području koje je kolega Ivica Mitrović nazvao 'dizajnom bez dizajna', propitujući definicije i percepciju što je dizajn danas.

Nasuprot tome, u proteklom razdoblju - a što je posebno zamjetljivo djelovanjem izložbenog prostora HDD-a - uočljiv je niz primjera kada profesionalni dizajneri pomalo 'bježe' u sigurnost arta, određene vrste instalacija, suvremene umjetnosti, koja se sama sve češće služi jezikom i strategijama dizajna. Posebno se tu problematičnima čine one prakse koje nisu društveno i kritički orijentirane pa se takve tendencije često čine kao alibi za izbjegavanje kreativnog angažmana na brojnim područjima u kojima se to danas čini potrebnim.

Možemo pretpostaviti da će se u tenziji tih usmjerenja kategorija koncepta kretati i u vremenu što slijedi.