Izbor iz opusa Mihajla Arsovskog – oblikovanje knjiga i periodike
Tekstovi: Marko Golub i Dejan Kršić
Fotografije: Monika Džakić
Bazirano na izložbi "Opremio: Mihajlo Arsovski - oblikovanje knjiga i periodike od 1960-ih do danas", HDD galerija 2018, kustosi: Marko Golub i Dejan Kršić
Mihajlo Arsovski rođen je 9. VII. 1937. u Skoplju. Od rane mladosti (1947.) živi u Zagrebu gdje maturira 1957. godine. Do 1962. godine, kad odlazi na odsluženje vojnog roka u JNA, upisan je na studij arhitekture te povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu. Preko Student servisa radi u sitotisku SC-a koji je vodio Brano Horvat. Grafičkim dizajnom počeo se baviti 1959. godine da bi se već sredinom 60-ih učvrstio kao jedna od ključnih autorskih figura grafičkog dizajna u zemlji. Iz tog su ranog razdoblja poznati plakati za SEK, IFSK, Majske festivale te Galeriju Studentskog centra u Zagrebu. Grafički je oblikovao Studentski list [1964.], časopise Polet [1965.– 68.], Pop Express [1969.], Telegram [1969.], Život umjetnosti [1967.– 1971.], Teka [1972.– 1975.], Prolog [1972.– 1986.] itd.
Oblikovanjem plakata, knjiga i časopisa unio je u našu sredinu nove grafičko-oblikovne vrijednosti koje signaliziraju prijelaz s visokog modernizma prema postmodernizmu (eklekticizam, oslanjanje na iskustva secesije i art decoa ali i pop kulture te psihodelije, itd). Godine 1966. za Kinematografe “Zagreb” Arsovski je radio antologijsku seriju plakata za western filmove. Godinama oblikuje cjeloviti vizualni identitet Komorne pozornice, odnosno kasnije Teatra &TD u Zagrebu. Plakati ali i ulaznice, razglednice, kalendari, diplome te detalji uređenja prostora nose obilježja prepoznatljivog osobnog stila, gdje je slovo glavni nosilac oblikovnog postupka, a dolazi do izražaja i slobodna likovna interpretacija figura te reducirana upotreba boje.
Mihajlo Arsovski nesumnjivo je jedna od najznačajnijih figura hrvatskog grafičkog dizajna uopće, štoviše pojedinačne cjeline ili fragmenti njegovog opusa — prije svega plakati, naslovnice knjiga i časopisa ili fascinantne kompozicije teksta, slovnih znakova, tekstura i slika — i sami su stekli svoj vlastiti mitski status, voljeni od onih u čijem su pogledu zatitrali, obožavani od svih koji pažljivije čitaju njihov pažljivo nijansirani vizualni vokabular. Kao što je mnogo puta rečeno, za razliku od većine drugih dizajnera tog perioda, Arsovski u dizajn ne dolazi iz slikarstva i ilustracije odnosno arhitekture. Stoga je njegov dizajnerski pristup bitno utemeljen na tipografiji, oblikovanju slovima. Kod Arsovskog slovo nije primarno shvaćeno kao područje književnog, literarnog i poetskog, nego upravo vizualnog. Slovo, riječ, tu se javljaju kao vizualna činjenica, forma i kontraforma (uvijek izuzetno važna u tipografiji), prostor, volumen i slično. Svi dizajneri služe se tipografijom, ali nitko ne koristi tipografiju i njene izražajne mogućnosti na sasvim isti način kao on.
Ova sekvenca izložbe Dizajn u gradu 1 donosi sažeti izbor iz golemog broja radova Mihajla Arsovskog u području oblikovanja knjiga i u manjoj mjeri periodike, a oslanja se na prikupljenu građu i tekstove napisane za veću izložbu "Opremio: Mihajlo Arsovski - oblikovanje knjiga i periodike od 1960-ih do danas" koju su kurirali Marko Golub i Dejan Kršić. U tom smislu ona ne daje cjeloviti prikaz nego radije nekoliko jakih akcenata kao poticaj za daljnje čitanje – čitanje knjiga i čitanje dizajnera koji je oblikovao neke od najljepših među njima.
Biblioteka Razlog
S oblikovnog aspekta, knjige koje je Arsovski grafički opremio u sklopu Biblioteke Razlog u razdoblju od 1963. do 1983. godine mogu se grubo podijeliti u pet skupina između kojih postoje jasne distinkcije prije svega u odabiru vrste i boje papira za korice s klapnama te u tipografskom tretmanu. Zanimljive varijacije događaju se upravo s naslovima knjiga, tretiranima uvijek u drugoj boji, s drukčijim poravnanjima, drugim veličinama itd. U svim serijama Razloga upravo će to ostati dominantna karakteristika – u odnosu na sve što će uslijediti Razlog iz šireg rakursa zapravo izgleda relativno suzdržan u oblikovanju, naročito ako gledamo po jednu ili dvije naslovnice, no sagledamo li bilo koju od serija u cijelom rasponu vidimo da svaka knjiga ima neku vlastitu atmosferu, oblikovnu individualnost koja ih odvaja od asketski koncipirane, samo naizgled unificirane cjeline.
Radovan Ivšić: Crno
Među izdanjima iz Razlogove biblioteke posebno treba izdvojiti zbirku pjesama Radovana Ivšića Crno (1974.), upravo kao jedno od onih izdanja zbog kojih tvrdimo da je Arsovski još više pažnje posvećivao unutrašnjost knjige, knjižnom bloku, nego ovicima. Međutim, i u toj interpretaciji treba biti oprezan jer je sam Ivšić (u zbirci je predstavljen izbor njegovih većinom ranije objavljenih pjesama) poeziji pristupao na izrazito vizualan način, riječ je o tzv. konkretnoj odnosno vizualnoj poeziji. Arsovski je, u najmanju ruku, u Ivšiću našao savršenog sugovornika, nekog tko jednako dobro razumije grafičku dimenziju teksta — kojeg ponekad nalazimo u čvrstim blokovima, a drugdje npr. stepenasto ponire pod utjecajem neke njemu inherentne gravitacije – i još više važnost bjelina, kako međuprostora između teksta, tako i imaginarnih margina koje ga opkoljavaju. Samo dvije godine kasnije, u izdanjima BiblioTeke, specifično kod poema Stéphanea Mallarméa i Tončija Petrasova Marovića, susrest ćemo se s daleko radikalnijim pristupima.
Časopis Teka
Početkom 70-ih Zuppa u Studentskom centru ponovo inicira nastanak književnog časopisa. Nakon što se u početku razmišljalo o obnovi Razloga, odustaje se od toga i pokrenut je novi časopis koji će pod nazivom Teka izlaziti u 12 brojeva od 1972. do 1976. godine. Mada je sam naziv osim uobičajenog značenja navodno i skraćenica od “tekstovi i kritika” časopis je i tematski koncipiran kao “teka”, “bilježnica” svojih urednika. Tipografski zasnovane naslovnice Teke, redovito crno-bijele s povremenim jarkocrvenim akcentima, kao da doista sukreiraju koncepciju samog časopisa i asocijacije koje proizlaze iz njegovog imena. Kao u “bilježnicama” ili “dnevnicima čitanja“, tekst teče unutar vrlo uskih margina cijelom širinom naslovnice da bi se naprasno prekinuo, uvijek na drugom mjestu, “logom” časopisa koji mutira iz broja u broj, ostavljajući veću ili manju prazninu u donjem dijelu površine papira. Pritom je tekst kojim Arsovski tipografski operira na naslovnici zapravo najčešće sadržaj konkretnog broja, koji nikad ne biva naveden do kraja i obično se zaustavlja zarezom na proizvoljnom mjestu, kao da je prekinut u tijeku pisanja bilješki, nedovršen, procesualan posao. Nijedan broj Teke ne izgleda kao onaj koji mu je prethodio ili onaj koji će uslijediti, ali koncept je toliko jasno postavljen da ga nije moguće zamijeniti s bilo kojim drugim časopisom.
Biblioteka Teka
Upravo će u sklopu BiblioTeke biti obavljene dvije važne knjige u kojima sami pjesnici unose elemente tipografskog oblikovanja u svoju poeziju, Mallarméovo Bacanje kocki nikad neće ukinuti slučaj (što uključuje Stošićevu intervenciju žigovima koje je također dizajnirao Arsovski na dio naklade knjige i koja se vodi kao 5a izdanje BiblioTeke) i Hembra Tončija Petrasova Marovića. Između Mallarméovog Bacanja kocki… i Marovićeve Hembre teško je reći koja je oblikovana ambicioznije. Posebna draž Mallarméove poeme je i u tome što je kvadratni format iskorišten tako da se čita kao slijed cinemaskopskih duplerica, gdje tekst slobodno pluta cijelom širinom formata, a sam naslov poeme i još neke rečenice provlače se raščlanjeni kroz cijeli knjižni blok kao snažni naglasci. S druge strane, Hembra upravo obiluje čudnim intervencijama u slogu, gdje osim inicijala i predimenzioniranih numeracija poglavlja poeme (koje se slobodno rotiraju po 90 ili 180 stupnjeva), Arsovski namjerno uvećavanjem akcentira i pojedine slovne i još češće – interpunkcijske znakove. Na naslovnicama izdanjima BiblioTeke (npr. Mallarmé, Marović, ili Dragojevićev Prirodopis) sudaraju se stilski potpuno oprečne situacije – npr. kompozicija koja (naročito u Dragojevićevom slučaju) nalikuje konstruktivističkom dizajnu neočekivano se sparuje s autoritetom poslijeratnog “korporativnog” tipografskog pisma Helvetica, a s njom se pak u Marovićevoj Hembri sukobljava američka dekorativna “western” tipografija Jim Crow (poznata i kao Tombstone), bazirana na jednom od tipografskih pisama iz sredine 19. stoljeća.
Cekade – Prolog / male & velike edicije
Među CeKaDeovim knjigama koje je Arsovski oblikovao ističe se nekoliko cjelina, Mala i Velika edicija Biblioteke Prolog, te biblioteke Znaci, Političke teme i Ekonomska biblioteka. Na koricama većine izdanja CeKaDea najčešće je glavno izražajno sredstvo, naravno, tipografija. Informacije na naslovnicama Male edicije (naslov knjige, autor, sadržaj, oznaka biblioteke) poravnate su strogo po sredini jedna ispod druge, pri čemu je tekst naslova razlomljen na način da je prvi slog uvijek istaknut najvećim pismom kao u nekom kataloškom, inventarnom listiću, a ostatak se progresivno smanjuje. U izdanjima će s vremenom varirati boje i teksture papira za korice (upojni sivi i smeđi, premazni krem), pri čemu i u Maloj i Velikoj ediciji Arsovski zapravo više puta mijenja pristupe, u kasnijim izdanjima prelazeći na plastificirani omot u boji, često i tvrdi uvez.
Znaci
Knjige iz biblioteke Znaci prepoznatljive su prije svega po tekstu složenom u paralelnom crtovlju (kao u bilježnicama) koje, ovisno o izdanju, mijenja poziciju i orijentaciju. Uz njega su najčešće jukstaponirane fotografije autora ili, u nekim slučajevima, duhovite fotoreprodukcije uzoraka pisama (grčko pismo, Ante Stamać: Teorija metafore, 1984.) ili interpunkcijskih znakova (Milko Valent: Carpe diem, 1979.). Iz biblioteke Znaci Cekadea grafički je najzanimljivija je knjiga Živjeti bez poezije Petera Handkea (1979.) čiji knjižni blok Arsovski dinamizira umetanjem fotografskih portreta samog pjesnika kao rasterske slike, odnosno prekadriranih varijanti grube kontrastne preslike fotografija iz novinskog članka o njemu. Neki dijelovi knjižnog bloka imaju i drukčiju orijentaciju, čitaju se pod 90 stupnjeva što stimulira aktivnu interakciju s knjigom.
Ruska avangarda
Slavi knjige Ruska avangarda Aleksandra Flakera (SN Liber i Globus, 1984.) bitno je doprinijela i grafička oprema Arsovskog. U trenutku izdavanja knjiga je doista pobudila pažnju javnosti kako zbog svog tekstualnog i slikovnog sadržaja toliko i zbog pažnje, čak radikalne decentnosti kojom ju je Arsovski oblikovao. Zanimljivo je da sam Arsovski, oblikujući ovu knjigu, nije bio zaveden sigurno privlačnom i očekivanom idejom direktnog oponašanja vizualnog nasljeđa povijesne avangarde, konstruktivističkog dizajna itd. Umjesto toga, u knjižnom bloku susrećemo se s pravim remekdjelom u pogledu vizualne sistematizacije sadržaja, različitih hijerarhija i funkcija teksta – knjiga izgleda itekako atraktivno, ali sve u njoj je isključivo podređeno tome da čitatelju olakša navigaciju samim tekstom. U Ruskoj avangardi ponovno je na djelu vještina i nevjerojatan vokabular Arsovskog u radu s tipografijom, ali ne u funkciji igre i stimuliranja pažnje, nego upravo usmjeravanja pažnje prema sadržaju. U svakom slučaju, plovidba Flakerovom Ruskom avangardom i njenim rukavcima je predivno iskustvo i u sadržajnom i oblikovnom pogledu, no upravo zahvaljujući svom kultnom statusu i činjenici da je odavno rasprodana, danas ju se rijetko može naći čak i po antikvarijatima.
Gonetanje gomile
Tijekom godina Arsovski je oblikovao nekoliko knjiga Zvonimira Mrkonjića, Maslina u čistopisu — izabrane pjesme (altaGAMA, 2004), Sonet sonetom (stajergraf, 2005.), Medij mlijeko (Meandar, 2015.) a u tom nizu kao jedan od najzanimljivijih primjera njegove novije produkcije posebno se ističe knjiga "Gonetanje gomile" (DHK, knjiga 18, 2002.). Mada zanimljive, korice nisu najradikalniji i interesantniji dio dizajna. Tekst u čitavoj knjizi neuobičajeno je složen isključivo na lijevim stranicama knjižnog bloka i ima puno “praznih” stranica. Razlog netipično složene knjige, prema objašnjenju Arsovskog, je u tome što je Picelju netko negdje složio tekst na lijevu stranicu, zbog čega se je žalio Arsovskom “kak ti mladi danas fakat niš ne znaju”. Ovaj je u tome, naravno, prepoznao odličan štos, zbog čega na kraju knjige stoji zahvala Picelju koju potpisuju dizajner Arsovski i oduševljeni autor knjige.
- Izbor iz opusa Mihajla Arsovskog – oblikovanje knjiga i periodike
-
Riječ kao vizualna činjenica
Marko Golub & Dejan Kršić
- Biblioteka Razlog
- Časopis Teka
- Biblioteka Teka
- Cekade – Prolog / male & velike edicije
- Biblioteka Znaci
- Ruska avangarda
- Gonetanje gomile