Pretraži mrežu

40 godina VIII mediteranskih igara, Split 1979. – Boris Ljubičić i Tim vizualne komunikacije CIO

Znak Tim Program boja Plakati Piktogrami Zastave Maskota
Premda po značaju i reputaciji Mediteranske igre nisu u rangu Olimpijskih igara, kao središnjeg međunarodnog sportskog događanja, njihovo osmo izdanje, organizirano u Splitu 1979. godine, tretirano je kao strateški projekt koji je uključivao ozbiljna infrastrukturna ulaganja te je uz Zimske olimpijske igre u Sarajevu 1984. i Univerzijadu 1987. godine u Zagrebu jedno od tri najvažnija svjetska sportska natjecanja u nekadašnjoj Jugoslaviji koja su bitno transformirala sredine u kojima su se održavala. U slučaju VIII. mediteranskih igara dizajn je itekako reflektirao takve ambicije, rezultirajući izuzetno ambicioznim programom i kompleksnim vizualnim identitetom čije kvalitete ni danas ne zastarijevaju. Osnova i polazište tog projekta bio je znak koji u svojoj osnovi sadrži dvije ambicije – da se uspostavi kao trajan znak manifestacije koji će nadživjeti svoj povod te da simbolički uzdigne status Mediteranskih igara na razinu olimpijskih vrijednosti. Ovo posljednje jasno je komunicirano otvorenom reinterpretacijom znaka Olimpijskih igara (Pierre de Coubertin, 1912.). Iz njegovih elemenata, pet isprepletenih pravilnih prstenova čije boje u uobičajenom tumačenju označavaju kontinente, izdvojena su ona tri koja označavaju mediteranski prostor (Afrika, Azija i Europa). Veza sa Sredozemljem, odnosno morem koje povezuje kontinente, podcrtana je i odabirom plave boje pozadine, kao i glavnom distinktivnom intervencijom u odnosu na olimpijski izvornik – valovitom distorzijom prstenova u njihovoj donjoj trećini. Prema svjedočenju autora (Boris Ljubičić), takvo grafičko rješenje bilo je netipično za vrijeme u kojem je nastalo jer se nije moglo izvesti konvencionalnim crtačkim alatima, već je za njega upotrijebljena preslikana optička iluzija dobivena postavljanjem ploče valovitog stakla preko uzorka kružnica. Znak Mediteranskih igara zadržao je sva značenja sadržana u Olimpijskom znaku i njegovu je izvornu referencu lako dohvatiti, ali posjeduje svoju vlastitu autentičnost i rijetko viđenu konceptualnu čistoću. Iako je usvojen tek nakon tri uzastopna natječaja, ovaj znak je nadišao okvir koji je za njega bio predviđen i postao trajnim službenim znakom svih Mediteranskih igara od tada do danas. Na kompleksnom zadatku dizajna vizualnog identiteta radio je Tim vizualne komunikacije CIO (u Centru za industrijsko oblikovanje u Zagrebu), koji je za potrebe tog projekta osnovao Boris Ljubičić kao art direktor i glavni dizajner, a uz njega je na projektu radilo niz dizajnera: Rajna Buzić-Ljubičić, Stipe Brčić, Hrvoje Devide, Stuart Hodges i drugi; te brojni fotografi, uključujući Sinišu Knafleca, Esada Čičića, Petra Dabca, Mladena Tudora i Hrvoja Kneza. Opseg projekta vidljiv je kroz širok raspon realizacija, koje uključuju serije plakata, zastave, signalizaciju, piktograme, knjige sportova, kalendare, medalje, akreditacije, računalnu animaciju, niz promotivnih materijala i urbane intervencije (total design). U programu boja MIS-a 79 vidljiv je odmak od uobičajene upotrebe čistih tonova primarnih i sekundarnih boja. Umjesto toga, kao osnova je uzeto pet parova plave, zelene, narančaste, crvene i toplosive u njihovim „prljavim“, otvorenim (svijetlim), odnosno zagasitim (tamnim) varijantama. Logika odabira je više fotografska ili pejzažna nego simbolička – one ne predstavljaju neke apstraktne vrijednosti, nego kolorističke uzorke mediteranskog podneblja. Standardi kombiniranja dvije, tri ili četiri boje od deset ponuđenih bili su strogo definirani knjigom grafičkih standarda te su dosljedno provedeni kroz sav raspon materijala koji su dizajnirani za Igre. Posebno je to bilo važno za realizaciju marketinškog i suvenirskog programa koji je uključivao prevelik broj proizvoda da bi se mogao kontrolirati. Na glavnom plakatu Igara dominira znak na pozadini s prijelazom iz tamnog u svjetliji ton plave boje. Taj prijelaz je, u vrijeme prije korištenja računala u grafičkom dizajnu, dobiven jednostavnim fotografskim trikom, namjerno neoštrim fotografiranjem dvaju Pantone uzoraka plave. Otisnuta je i serija od 18 plakata u formatima A0 i A1 s temom različitih sportskih disciplina. Ovi plakati (art direktor Boris Ljubičić, dizajneri Boris Ljubičić, Stipe Brčić i Rajna Buzić-Ljubičić) bazirani su na fotografijama koje su potom prevedene u horizontalne rastere sačinjene od kombinacija četiri boje iz programa koje se optički miješaju te tako daju punu kolornu sliku. Zbog ove specifične izvedbe plakati imaju efekt titranja, izbliza izgledaju kao apstraktne grafike, s veće udaljenosti su jasna slika. Samim rasterom uspostavljena je i lucidna analogija sa strukturom televizijske slike, posredstvom koje većina ljudi percipira sportska događanja. Sustav piktograma MIS-a 79 posuđen je od njemačkog dizajnera Otl Aichera koji ih je dizajnirao za Olimpijske igre u Muenchenu 1972. godine te do danas predstavljaju nenadmašeni standard u vizualnom komuniciranju. Aicherov sistem bio je dopunjen dodatnim piktogramima za četiri discipline koje nisu bile u programu Olimpijskih igara te godine (skokovi u vodu, ragbi, tenis i stolni tenis), a dizajnirao ih je Stipe Brčić. Zastave mediteranskih igara na splitskoj Rivi bile su u standardnim bojama Igara, s bijelim znakom u donjoj trećini koja označava mjesto dodira mora i neba. Zastave su tkane od industrijski proizvedenog konca u bojama Igara (proizveo ga je VIS Varaždin), a bijeli znak na njima dobiven je otiskivanjem kemikalije koja izjeda boju na tkanini. Svijetloplava službena zastava veličine 250 x 750 cm također je sadržavala znak, ali i slično plakatima sa sportskim disciplinama, rasterske linije, jednako tako dobivene kemijskim izbjeljivanjem. Tako su zastave zadržale lakoću koju bi izgubile obostranim tiskom ili šivanjem. Službena zastava i znak usvojeni su od Međunarodnog komiteta Mediteranskih igara kao trajni standard. Maskotu, inspiriranu sredozemnom medvjedicom, oblikovao je renomirani slovenski dizajner i kipar Oskar Kogoj. Poznata i pod imenom Adriana, izvedena je i u kamenu, mramoru i oniksu u manjim serijama, a iznimno je popularna bila industrijska serija od prozirnog pleksiglasa s ugrađenim kapljicama vode. Kao motiv se pojavljivala na brojnim suvenirima i promotivnim materijalima u grafičkoj i trodimenzionalnoj izvedbi.
  • Znak

    Glavni službeni plakat MIS'79

  • Tim

    Glavni službeni plakat MIS'79

  • Program boja
  • Plakati
  • Piktogrami
  • Zastave

    Podizanje glavne službene zastave MIS'79. Fotografija: Esad Čičić.

  • Maskota

    Adriana, službena maskota Igara. Dizajn: Oskar Kogoj. Fotografija: Oskar Kogoj