Vizualni identitet "Galerija Miroslav Kraljević"

"Galerija Miroslav Kraljević, jedan od najpropulzivnijih izložbenih prostora za suvremenu umjetnost, 2006. godine dobiva integralan redizajn vizualnog identiteta, što je koincidiralo s promjenom programske koncepcije same galerije nakon što su njeno vođenje preuzele kustosice Antonija Majača i Ivana Bago. Prijašnji voditelj, Branko Franceschi, galeriju je praktički stavio na kartu i afirmirao ju kao, između ostalog, platformu za neke od najinovativnijih umjetničkih praksi (galerija je kasnih 90-ih bila prva u Hrvatskoj koja je producirala internet radove te jedna od prvih s rezidencijalnim programom za umjetnike). Majača i Bago nastavljaju na tom tragu, ali stvarna novost u njihovom vođenju G-MK bila je u stavljanju daleko većeg naglaska na tzv. diskurzivne prakse u umjetnosti, istraživačke radove, radove u kontekstu, projekte u zajednici te brojne javne diskusije i predavanja. Gamulinov redizajn, koji je obuhvatio sve od dizajna publikacija/kataloga izložbi do web sjedišta galerije, jasno reflektira tu promjenu fokusa. U prijašnjim katalozima dominirala je slika, dok od 2006. ona gotovo da izostaje i prepušta mjesto tekstu kao glavnoj vizualnoj reprezentaciji sadržaja u svim domenama. Namjerno je odabran monospace font koji je zbog svoje statičnosti najpogodniji za geometrijsko, vizualno komponiranje teksta, kako na webu gdje koketira s estetikom ASCII arta (dakako u suzdržanom obliku), tako i u tiskanoj formi. Što se tiče digitalnog konteksta, reakcija na zasićenje vizualno atraktivnim, interaktivnim i razigranim web sadržajima dotad se već masovno manifestirala upravo otklonima od dizajnerskog i programerskog pretjerivanja. Čisti ASCII monospace tretman imao je i pragmatične razloge - web G-MK zbog svoje je ogoljene funkcionalnosti dobro podnio brzo zastarijevanje tehnoloških platformi (koje su itekako osjetili, primjerice, svi flash sajtovi i većina trendovski preambicionznih susta-va, prekompleksnih za održavanje). Istodobno, nadživio je i važne, ali često estetski nezgrapne iskaze tzv. “dizajna bez dizajna”. Estetika samog weba vrlo prirodno i dosljedno je primijenjena i u tiskanim materijalima u kojima je također dominirala monospace tipografija, a i sama obrada zrcalila je njegovu jednostavnost - riječ je o klamanim uvezima s koricama od prozirne folije. Za brošure je korišten izuzetno fragilan 60-gramski papir, dok sama plastična folija iz koje je izrađen ovitak nosu neku daleku poveznicu s činjenicom da galerija djeluje u okviru naftne kompanije. Brošure G-MK iz tog vremena doimale su se manje kao izložbeni katalozi, a više kao mali tekstualni manifesti namijenjeni diseminaciji među zainteresiranom publikom." - Marko Golub: Dizajnom, izvan dizajna – Dizajnerske taktike Damira Gamulina; izd. Hrvatsko dizajnersko društvo, 2017.