Vizualni identitet festivala ZAGREBDOX

"Dok je za Salon revolucije odgovornost za revoluciju prenesena na portretirane pojedince, u slučaju filmskog festivala ZagrebDox 2006. godine, ideja dokumentarizma primijenjena je izravno, bez interpretacije, na urbani kontekst u kojem se festival odvijao. No stvar je još malo kompliciranija od toga. Naime, plakati i promotivni materijali su i ovog puta bazirani na fotografijama na terenu, ali karakterističan setting zapravo je posuđen iz načina na koji dizajneri inače često dokumentiraju otisnute plakate — držeći ih u rukama okrenute prema kameri, tako da s rubova fotografija prodire malo konteksta koji ukazuju prije svega da je plakat stvarno otisnut, daju određenu ideju gledatelju o njegovoj veličini u odnosu na osobu koja ga drži i portretiraju ih u stvarnom, “plenerističkom” okruženju. Ovim postupkom Gamulin zapravo opet čini ono što najviše voli — odgovara na jedan medijski postupak referentnim postupkom u vlastitom, dizajnerskom mediju. Minimalna intervencija je samo u tome što je u slučaju plakata za ZagrebDox u kadar fotografije pušteno daleko više te pozadine, konteksta u kojem je plakat portretiran. Sami plakati su svedeni na oblikovni minimum, sva njihova grafika sadržana je u tipografiji koja imenuje festival, daje informaciju o njegovom trajanju i adresu službenog web sjedišta. Taj minimalizam kontrastriran je kontekstom — urbanom vrevom zagrebačke glavne tržnice, tramvajskih stajališta i eskalatora robnih kuća, gradom koji živi. Kampanja ZagrebDoxa je osim tiskanih materijala sadržavala i kratke videošpice, a u jednom od promotivnih filmova autentično je zabilježen i sam proces realizacije, odnosno dokumentiranja plakata. Video je izveden u jednom kadru koji je, zbog činjenice da je sniman na ulici gdje se paralelno događa slojevita i nepredvidljiva koreografija pješaka, prolaznika i vozila, snimljen nakon puno pokušaja." - Marko Golub: Dizajnom, izvan dizajna – Dizajnerske taktike Damira Gamulina; izd. Hrvatsko dizajnersko društvo, 2017.