Vizualni identitet "29. salon mladih - salon revolucije"

"Antonija Majača i Ivana Bago, isti kustoski tandem koji je tada vodio i Galeriju Miroslav Kraljević, 2008. godine, simbolično baš na godišnjicu 1968. organiziraju vjerojatno posljednji Salon mladih koji je imao ambiciju i potencijal da nadiđe okvire tradicionalne revijalne izložbe i pokuša barem razmotriti neke moguće alternative. Ideja ovog salona oksimoronskog naziva Salon revolucije bila je, naime, razmotriti je li danas moguće uopće ponuditi uvjerljivu alternativu postojećem ekonomskom i društvenom poretku, je li to moguće učiniti putem umjetnosti i može li polazišna pozicija za nešto takvo uopće biti jedna takva zastarjela institucija kao što je Salon. Kustosice su bile svjesne kontradiktornosti svog zahtjeva, a istu tu kontradiktornost utjelovio je i vizualni identitet Salona revolucije koji su zajednički dizajnirali Damir Gamulin i Tina Ivezić. Svi plakati i promotivni materijali bili su bazirani na fotografijama produciranim prilikom kontroliranih fotografskih sesija u neposrednoj okolici Doma hrvatskih umjetnika gdje se Salon i održavao. Za modele su birani statisti, ali i pojedinci koji su bili involvirani u organizaciju Salona, a fotograf Marko Ercegović portretirao ih je kako nose lentu, zapravo dvije različite lente, koje su ujedno sadržavale i glavni tekstualni, odnosno informacijski element plakata / promotivnog materijala. Boje tih lenti nose jasnu, ali kontradiktornu simboliku. Plava lenta, na kojoj je ispisan tekst 29. Salon mladih, simbol je konzervativnih pokreta i u tom smislu točno pozicionira kontekst u ko-jem se izložba odvija. Crvena boja lente na kojoj je ispisan tekst Salon revolucije, ima eksplicitnu revolucionarnu simboliku koja potječe još iz vremena Francuske revolucije, zatim i revolucija iz 1848. te se danas načelno poistovjećuje s lijevim političkim pozicijama. Kontradiktornost je podcrtana i u samim portretima - sudionici ove fotografsko-dizajnerske akcije nose odjevni element koji se obično povezuje s državnicima, sportašima i sudionicama izbora ljepote. Ideja revolucije ne sjeda baš najljepše ni u jedan od navedenih konteksta, a očito se nije uvjerljivo primila ni na same modele, čiju nesigurnost, nelagodu, nespremnost kao spontani odgovor na ulogu u koju su stavljeni, fotografije nisu mogle sakriti." - Marko Golub: Dizajnom, izvan dizajna – Dizajnerske taktike Damira Gamulina; izd. Hrvatsko dizajnersko društvo, 2017.