Plakat za predstavu "Dan umorstava u priči o Hamletu"

"Proces dizajniranja, posebno u izrazito sistematičnom smislu kako to često radi Gamulin, može ujedno biti i proces učenja iz drugih disciplina, odnosno svojevrsni dizajnerski reenactment procedura korištenih u drugom mediju, ne samo u svrhu proširenja “vokabulara” vlastitog autorskog pristupa, nego i u svrhu dosljedne interpretacije onih tema koje su za sadržaj za koji se dizajnira - strukturalno ključne za njegovo razumijevanje, čak i onda kada nisu očite na prvi pogled. Predstava Dan umorstava u priči o Hamletu Bernard-Marie Koltèsa (u režiji Ivice Buljana) smiona je dramatizacija Shakespearove tragedije koja je amblematska za sam pojam kazališta. (Pred)znanje o bezbroj puta uprizorenoj i adaptiranoj Hamletovoj priči je nešto što se u potpunosti podrazumijeva, s čim i sam Koltes računa pa je vlastitu verziju Hamleta tako i sveo samo na one aspekte koji su mu bitni, a oni su pak sasvim eksplicitno navedeni u naslovu drame. Dublji uvid u metodu koju je Koltes koristio u pisanju / konstruiranju svog dramskog teksta, međutim, sam je dizajner stekao surađujući s dramaturgom i prevoditeljem koji je radio na predstavi, Zlatkom Wurzbergom. Wurzberg je, naime, uočio određena stilska nesuglasja u francuskom izvorniku, koja su ukazivala na prisutnost barem dvoje autora, a rješenje misterija krilo se u činjenici da je Koltes u vlastiti tekst inkorporirao čitave dijelove točno jednog specifičnog od postojećih francuskih prijevoda Shakespearovog Hamleta. Ovaj mali detektivski posao odrađen u pripremi same predstave pokazao se ključnim i za dizajn njenih plakata. Isto što je rečeno za samu dramatizaciju, vrijedi i za dizajn. Vjerojatno nema kazališne predstave za koju je dizajnirano toliko plakata koliko ih je dizajnirano za Hamleta i najbolji plakati Hamleta vjerojatno su već davno napravljeni i provučeni kroz stotine autorskih jezika i interpretacija. Stoga Gamulin, kao i Koltes, također pretpostavlja isto - da publika već predobro poznaje kontekst i ima unaprijed određene ideje o tome što Hamletovu priču najbolje vizualno reprezentira. Njegovo rješenje zapravo je spretna kombinacija s jedne strane repliciranja Koltesovih vlastitih autorskih metoda u dizajnu, a s druge je svojevrsna dizajnom uprizorena detektivska procedura “traženja krivca” (što u ovakvoj interpretaciji zvuči pomalo ironično, s obzirom na to da je Koltesova drama zapravo Hamlet sveden na mahniti slijed ubojstava). Polazeći od objašnjenja koje mu je dao prevoditelj, nalazi plakat jedne francuske predstave Hamleta iz kasnih osamdesetih koja se temeljila na istom prijevodu koji je Koltesu služio kao orijentir i “sirovi materijal” (prijevod uvijek čini bitan dio anatomije scenske dramatizacije i nerijetko se informacija o autoru nalazi i na plakatima). Gamulin preuzima taj plakat, minimalno ga rekomponira i kolažira njegov informacijski sadržaj (i to analogno, manualno, upućujući kako i jest riječ o kolažu) te novim tipografskim slojem dodaje informaciju koja ukazuje na ime predstave te Koltesovo i Buljanovo (kao redatelja) autorstvo. Iako je riječ o potpuno različitim kontekstima, ovaj plakat zapravo je najsrodniji s nekoliko godina ranijim radom na vizualnom identitetu Critical Upgradea. Oba vrlo slikovito prikazuju Damira Gamulina kao zainteresiranog dizajnera, autora koji strastveno želi biti involviran u ono što vidi u drugim medijima i drugim sistemima od samog dizajna, a zatim želi i to uzbuđenje rekreirati na vlastitom terenu, vlastitim sredstvima koja su mu dostupna kao grafičkom dizajneru." - Marko Golub: Dizajnom, izvan dizajna – Dizajnerske taktike Damira Gamulina; izd. Hrvatsko dizajnersko društvo, 2017.