Naslovnice tjednika "Svijet"

Otto Antonini bio je jedan od pokretača te prvi urednik i ilustrator časopisa "Svijet", tjednika za društveni život, čiji je prvi broj izašao 6. veljače 1926. Antonini je kao urednik radio na prvih desetak brojeva, nakon čega je nastavio samo kao ilustrator. U časopisu se zadržao do 1933. godine, kada ga je naslijedio Pavao Gavranić. 

Kao prvi urednik te dugogodišnji ilustrator, Antonini je u velikoj mjeri odredio tip i pristup obradi sadržaja, koji je kao svojevrsna kronika života zagrebačke visoke klase u preiodu 1920-ih donosio pregled aktualnih društvenih događanja, novih trendova, ali i duhovite opaske na račun zagrebačkog visokog društva. 

Časopis izlazi u periodu koji je u svjetskoj umjetnosti odredio art deco, a u Antoninijevim ilustracijama te oblikovanju naslovnica očit je utjecaj poetike tog pravca. Art deco karakterizira nekritičko, eklektičko preuzimanje i spajanje pojedinih aspekata različitih umjetničkih pravaca, pri čemu je primarni kriterij bila dopadljivost i usklađenost s onim što se smatralo opće prihvaćenim ukusom. Art deco se primarno funkcionira kao stil u primjenjenoj umjetnosti, a svoj možda i najdosljedniji likovni izraz pronalazi upravo u časopisnim ilustracijama. U ostvarenjima tog pravca supostoje i prožimaju se formalni elementi ekspresionizma, futurizma i neoklasicizma, dok su prisutne teme često vezane uz nove fenomene suvremenog svijeta - ples i sport kao masovnu zabavu, nova tehnološka dostignuća (primjerice, automobil je jedan od centralnih motiva art decoa), rastuće gradove i velegrade, a zanimljiv je aspekt i fascinacija artefaktima vaneuropske kulture. 

U svojim ilustracijama Antonini uspješno usklađuje izbor dominantnog stila sa sadržajem koji reprezentira, vodeći se već donekle ustanovljenim reprezentacijskim kanonom, iako je njegov izbor u potpunosti lišen ideološkog naboja koji je posjedovao pojedini pravac čije formalne karakteristike preuzima. Usklađenost s tradicijom u njegovu je slučaju primarno motivirana već donekle ustanovljenim vizualnim konvencijama koje su olakšavale čitljivost i shvaćanje određenih ilustracija. Konkretno, prilikom prikaza scena plesa njegov će rukopis naginjati više ka ekspresionističkoj formi (u ekspresionizmu su česti prikazi scena plesa u kabaretima i noćnim klubovima), dok će se ako je tema neka sportska aktivnost ili manifestacija poslužiti formalnim postupcima neoklasicizma.