Silvana Seissel pejzažna je arhitektica rođena 1912. godine u Zagrebu. Apsolvirala je vrtlarsku praksu u Zagrebu, a od 1945. godine zaposlena je u Uredu za parkove i nasade Gradskog poglavarstva u Zagrebu do 1947. godine kada počinje projektirati samostalno. Autorica je brojnih projekata za groblja i spomen obilježja: spomen groblje u Dotršćini (s V. Bakićem, A. Roktvić, i J. Seisselom), groblje u Novom Sadu (s J. Seisselom i M. Kollenzom, 1967) i dr.; dvorišta i unutarnja dvorišta: patio Gradske vijećnice Zagreb (1962), park Vile Zagorje (s A. Rotkvić, 1963–4), okoliš Zarazne bolnice u Zagrebu (1958) i dr.; te gradske parkove: Gradski park Osijek (1955), Park D.J.N.A Osijek (1956), Lenjinov park u Zagrebu (1955), park gimnazije na Trešnjevci (1955) i dr. Od 1950. godine članica je ULUPUH-a, a 2000. godine primila je nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo u kategoriji arhitektura i urbanizam.