Ratko Petrić hrvatski je kipar, karikaturist i grafički dizajner, rođen u Zadru 1941. godine. Gimnaziju završava 1962. godine, nakon što je jednu godinu izgubio zbog tuberkuloze. Tijekom gimnazijskog školovanja počinje se baviti kiparstvom nakon što je slikar Ivan Tomljenović osnovao likovnu sekciju u sklopu škole. U gimnaziji se također počeo baviti i karikaturom te svoje radove objavljuje u Poletu, a ironična kritičnost ostala je sastavnim dijelom njegova izričaja tokom cijeloga života. Godine 1962. upisuje kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti, a iste godine počinje raditi u sitotisku Studentskog centra, gdje stječe prva iskustva u grafičkom dizajnu. Pred kraj studija, 1966. godine, postaje članom neformalne Zagrebačke grupe karikaturista. Iste godine na preporuku profesora Vanje Radauša dobiva prvu narudžbu, dva kipa za park Instituta JAZU u Zadru. Godinu dana nakon završetka studija, 1967. godine dobiva posao grafičkog urednika u Studentskom listu. Godine 1968. s grupom suradnika, s kojima će godinu dana kasnije osnovati Grupu Biafra, pokreće prvi Salon mladih, manifestaciju koja se održava i danas. S Grupom Biafra održava prvu izložbu 1970. godine, a iste godine slijede još dvije. Petrićevi radovi ironična su ili sarkastična kritika svijeta, globalnih problema i fenomena, izražena kroz anti-estetske skulpture na razmeđi nadrealnog, ekspresivnog i pop kulturnog, moglo bi se reći karnevalskog karaktera. U velikoj većini izrađene od poliestera, šarene i postavljene u javni prostor, provocirale su i pobuđivale na tumačenje i razmišljanje, ismijavajući sliku koju je čovjek stvorio o sebi i društvu. Perić osim kao umjetnik, u grupi sudjeluje i kao grafički dizajner te radi plakate za izložbe grupe. Atelje dobiva 1972. godine, kada mu se ustupa prostor dvorca Sixta, u Jakovlju. Tijekom sedamdesetih sudjeluje na velikom broju skupnih i samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, a 1979. godine odlazi na studijski boravak u SAD-u, u Kansas City, gdje boravi godinu dana, a dojam koji izaziva Amerika daje mu poticaj za novu seriju radova po povratku u Jugoslaviju. Tijekom osamdesetih također sudjeluje na brojnim izložbama, a 1985. godine pokreće inicijativu za postavljanje Aleje skulptura uzduž savskog nasipa koja je zaživjela 1990. godine, a u čemu su sudjelovali neki od najeminentnijih onodobnih umjetnika i umjetnica. Godine 1992. ponovno se okupljaju bivši članovi grupe Biafra, na antiratnoj izložbi pod nazivom BOOM!. Tijekom devedesetih radi na pokretanju brojnih međunarodnih kiparskih kolonija na prostoru Hrvatske, a posebice se ističe ona u Jakovlju, pokrenuta 1993. godine, koja je doživjela 17. iteracija. Ratko Petrić preminuo je 2010. godine u Zagrebu.
