Mladen Galić je slikar i grafički dizajner, rođen 1934. godine u Širokom Brijegu. U Zagrebu 1955. godine završava Školu primijenjenih umjetnosti, nakon čega upisuje Akademiju likovnih umjetnosti koju pohađa od 1956. do 1959. Školovanje nastavlja u Grazu, a od 1966. do 1970. boravi u Parizu. Do 1966. održao je nekoliko samostalnih izložbi, od kojih je vjerojatno najvažnija ona u Galeriji Studentskog centra, Prostori zvuka 1966. godine, prva minimalistička izložba na prostoru Jugoslavije, koja je naišla na podijeljene reakcije kritike. Već sljedeće godine jedan je od četvero autora (uz Lj. Šibenik, A. Kuduza te M. Šuteja) koji sudjeluje na izložbi-događanju Hit parada u Galeriji Studentskog centra, koja je u domaćoj umjetnosti označila prijelaz od slike-objekta do ambijenta, a završila je uništavanjem radova umjetnika od strane publike. S vremenom u svojim ambijentima počinje koristiti i neonska svjetla, da bi se potkraj 70-ih vratio nešto klasičnijem izričaju u tehnici ulja na platnu. Osim kao slikar Mladen Galić ostavio je trag i kao grafički dizajner, član tzv. zagrebačke škole serigrafije. Radio je plakate, mahom za izložbe te je i u njih unio duh minimalizma. Osim toga, grafički je oblikovao časopise i novine Omladinski tjednik, Studentski list, Telegram te Vjesnik, dok je za Galeriju Nova izradio vizualni identitet. Sudjelovao je na mnogim izložbama i pregledima dizajna, na nekima je osvajao i nagrade, pri čemu treba istaknuti sudjelovanje na međunarodnim izložbama grafike (Tokio 1971.; London, Pariz 1972.; Toronto 1973.; Krakov 1974., 1976.; São Paulo 1974.; Madrid, München 1975.), te nagrade na V. zagrebačkoj izložbi grafike (1968.) i Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu 1979. gdje je dobio nagradu za opremu knjiga. Nagrade je dobio i za dva spomenička rješenja - spomenik na Zrinskoj gori (1976., prva nagrada) te za spomen-područje Dotrščina (1978, treća nagrada). Godine 2005. dobio je nagradu HAZU na području likovne umjetnosti te nagradu „Vladimir Nazor“, koju Grad Zagreb dodjeljuje za životno djelo.
