Milivoj Uzelac slikar je i grafičar rođen 1897. godine u Banja Luci. Nakon smrti oca, s majkom i braćom 1911. godine dolazi u Zagreb, gdje naredne godine, s bliskim prijateljem Vilkom Gecanom, pohađa umjetničku školu Tomislava Krizmana. Gecan 1913. godine odlazi na školovanje u München, dok Uzelac s tek navršenih 16 godina upisuje Privremenu školu za umjetnosti umjetni obrt, buduću Akademiju likovnih umjetnosti, međutim vrlo brzo biva izbačen zbog problema s disciplinom. Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata, kako bi izbjegao novačenje, odlazi u Prag, gdje boravi i radi u ateljeu slikara Jana Preislera. U iznimno bogatoj kulturnoj sredini Uzelac se susreće s kubizmom i dadaizmom, međutim tada avangardne umjetničke struje nisu ostavile značajniji utjecaj na slikara koji je još uvijek usvajao vrijednosti ekspresionizma Miroslava Kraljevića. U Zagreb se vraća 1920., no već 1923. godine definitivno odlazi u Pariz. Tamo se susreće s akademskom verzijom kubizma čiji je najpoznatiji predstavnik bio A. Lhote, čije postupke počinje ugrađivati u svoj izraz. Godine 1923. Uzelac ostvaruje nekoliko djela koja predstavljaju njegov najzreliji izričaj, a u kojima supostoje i prepliću se elementi svojstveni ekspresionizmu  pravca „nove objektivnosti“ i akademskog kubizma. Tridesetih godina nastoji raditi u duhu prevladavajućeg neoklasicizma, a dolazi i do promjene dominantnog kolorita na njegovim slikama, pri čemu boje postaju svjetlije, laganije i ležernije. Najveći i najznačajniji dio opusa Milivoja Uzelca otpada na slikarstvo, međutim bio je i vrstan crtač, grafičar i ilustrator. U domeni oblikovanja sporadično se bavio izradom plakata, mahom za likovne izložbe, a način oblikovanja stilski je uglavnom odgovarao trenutnoj slikarskoj fazi. Osim toga radio je i scenografije te zidne dekoracije, među ostalim i dekoracije na jugoslavenskom paviljonu na Međunarodnoj izložbi u Parizu, 1937. godine. Milivoj Uzelac do smrti je živio u Francuskoj, a preminuo je 1977. godine u Cotignacu.