Ljubica Ratkajec Kočica hrvatska je dizajnerica rođena u Zagrebu 1935. godine. U Zagrebu završava Školu primijenjene umjetnosti, keramički odjel. Stipendira je tvornica porculana «BK» Titov Veles gdje svladava rad u keramici i staklu. Od 1958. do 1969. radi kao industrijska dizajnerica u staklarni «Boris Kidrič» u Rogaškoj Slatini. Djeluje kao edukatorica u Staklarskoj školi, a zatim i u tvornici «Staklo» u Slovenskoj Bistrici. Stakleni pribor i uporabne predmete projektira i za tvornicu «Kristal» u Samoboru, gdje se neka od njenih rješenja još uvijek proizvode. Rad odlikuju moderno oblikovanje, tehnički jednostavna rješenja, visoka utilitarna vrijednost, raznovrsne forme i kompozicije. Djeluje i kao projektantica izložbenih prostora na Velesajmu što dolazi do izražaja na II. zagrebačkom triennalu 1959. Ističe se prototipom drvenog pribora za jelo, a sudjeluje i na projektu «Stana bliske budućnosti» na izložbi «Porodica i domaćinstvo» 1960. u Zagrebu. Sudjelovala je na više grupnih izložbi poput izložbe ULUPUH-a (1963.), izložbi BIO I, II, III u Ljubljani (1964., 1966., 1968.), Zagrebačkog Salona (1966.) te Obrtne izložbe u Celju (1969.). Dobitnica je i nekolicine priznanja za svoj rad – na Zagrebačkom salonu 1966. te na Sajmu cvijeća (1968., 1969.).