Bruno Planinšek hrvatski je dizajner rođen 1930. godine u Zagrebu. Godine 1950. upisao je studij na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Zagrebu, gdje je 1955. godine stekao zvanje arhitekta. Tamo se susreće s bauhausovskim idejama, kako u domeni formalnog oblikovanja tako i pri sagledavanju uloge i važnosti dizajna za pojedinca i društvo, ali i s pristupom podučavanju koji se temeljio na eksperimentu u praksi. Ti poticaji dobrim djelom su odredili njegov interdisciplinarni pristup oblikovanju pojedinog predmeta, koji se realizirao u području produkt dizajna. Na tom se polju afirmirao već 1956. godine, dizajniravši ambalažu tekućeg deterdženta BIS za osječku tvornicu „Saponia“. Iste je godine započeo suradnju i sa samoborskom tvornicom Elektron Kontakt za koju će dizajnirati neke od najprepoznatljivijih proizvoda, poput električnog mlinca za kavu MIKI, koji je postigao i svjetsku prepoznatljivost i uspjeh nakon što je 1965. bio uvršten u selekciju svjetske izložbe industrijskog dizajna do 10 dolara, održane u St. Louisu, da bi potom bio otkupljen za fundus MOMA-e. Za Elektron Samobor dizajnirao je i bojlere Prilikom dizajniranja proizvoda Planinšek je blisko surađivao sa samim proizvođačima te je promišljao tijek proizvodnog procesa pojedinog produkta. Neke od najpoznatijih primjera oblikovanja proizvoda ostvario je surađujući za Radioindustrijom Zagreb (RIZ), za koju je dizajnirao brojne kućanske i elektronske aparate, od gramofona i televizija do pojačala i stereo uređaja. Njegov dizajn uređaja odlikovala je funkcionalna estetika koja je odavala dojam suvremenosti. Za svoj je rad dobio brojna priznanja, poput nagrada na izložbama I. i III. Zagrebačkog triennala, dok je 1963. godine za dizajn serije električnih bojlera te sušilice za ruke i mlinca za kavu dobio Nagradu Grada Zagreba, prvu koja je dodijeljena u kategoriji dizajna. Bruno Planinšek preminuo je 2002. godine u Zagrebu.
