Branka Frangeš Hegedušić rođena je 1906. u Zagrebu. Srednju školu pohađala je u Zagrebu – Kraljevsku žensku realnu gimnaziju – te kratko Pressbaumu, da bi 1922. godine maturirala u Zagrebu. Iduće godine upisuje Višu žensku stručnu školu, Odjela tkanje i vezivo, a 1924. Kraljevsku umjetničku akademiju na kojoj je diplomirala 1924. godine u klasi Vladimira Becića. Usavršavala se u Pragu (čipkarstvo) i Beču (goblen). Godine 1925. dobila je Srebrnu medalju na Međunarodnoj izložbi dekorativnih umjetnosti u Parizu, a 1930. Brončanu medalju i Grand prix na izložbi u Barceloni. Iste godine zapošljava se u Udruzi za očuvanje seljačke umjetnosti, a od 1934. počinje izlagati sa Udruženjem umjetnika Zemlja. Bila je ravnateljica Akademije za primijenjene umjetnosti (1949. – 1955.) gdje je osnovala Odjel za tekstil i kostimografiju, a 1950. godine bila je i dio inicijalnog kruga osnivača Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Andrija Buvina (ULUPUH). U svojemu je radu isticala važnost primijenjene umjetnosti – radila je u drvu, koži, tekstilu, izrađivala crteže narodnih nošnji i ilustracije za knjige Gustava Krkleca Put u život (1964.) i Petra Zoranića Planine (1964.), a 1930. godine objavila je brošuru Prilog upoznavanju i unapređenju hrvatskoga kućnog obrta. Sudjelovala je i na projektima fresko oslikavanja – Svetišta u Mariji Bistrici (1944. – 1945.), Gradskog podrum u Zagrebu (1946.) te Spomen muzeja na Tjentištu (1971. – 1974.).