Blaženka Kučinac (1937.) među najproduktivnijim je hrvatskim produkt dizajnericama, specifično u području dizajna namještaja, a najveći dio svoje profesionalne karijere, od početka 1960-ih do početka 1980-ih provela je u osječkoj tvornici namještaja Mobilia Ivo Marinković. Školovala se u Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu, na Odjelu za unutarnju arhitekturu, a nakon školovanja zapošljava se u Zagrebačkoj tvornici pokućstva na radno mjesto industrijskog estetičara. U godinu i pol rada u Zagrebu stječe ekstenzivno znanje o proizvodnim procesima, uređuje proizvodni program i oprema uredske prostore, a projektira i svoje prve komade namještaja. Zahvaljujući podršci kolega, 1960. se zapošljava u osječkoj tvornici namještaja Mobilia Ivo Marinković, gdje je zaposlen i njen suprug Adam Kučinac. Tamo se seli i ostaje raditi puna dva desetljeća. Za osječku tvornicu Blaženka Kučinac oblikuje brojne garniture i komade namještaja: prvi veći projekt na kojem radi je Spavaća soba (1962.), kuhinje, stolci i fotelje, od kojih je stolica Kristina 1967. nagrađena na Beogradskom sajmu namještaja. Godine 1962. pobjeđuje na natječaju Exportdrva za izvozni program namještaja za SSSR te radi na izvedbi uzorka programa dnevne sobe Zagreb za izložbu jugoslovenske robe za široku potrošnju u Kijevu, u današnjoj Ukrajini. Sredinom 60-ih oblikuje tri serije Dnevne sobe Osijek koje odlikuje primjena tradicionalnih rezbarenih motiva na rubnim letvicama namještaja. Serija je iznimno uspješna te se taj namještaj prodaje u preko 250 tisuća primjeraka. Za tvornicu, u sklopu procesa rebrandinga, Blaženka Kučinac redizajnira i cjelokupni njen vizualni identitet. Kasnih 1960-ih radi i na razvoju pseudo-stilskog namještaja za kupce veće kupovne moći, s nazivima kao što su Luxurious, Large Luxurious i Deluxe. U to vrijeme upisuje i četverosemetralni studij na Odjelu za oblikovanje namještaja Šumarskog fakulteta u Zagrebu, a njen diplomski projekt 1972. se godine razvija u Varijabilni sustav dječjeg namještaja Pipi. Specifičnost programa bila je visoki stupanj varijabilnosti i modularnosti koja omogućava ne samo prilagodbe prostoru, nego i procesu odrastanja djece. Elementi namještaja mogli su se podešavati na nekoliko različitih visina, duljina kreveta mogla je varirati od 150 do 200 cm itd. Iste godine Sustav namještaja Pipi osvaja priznanje Dobar dizajn na Beogradskom sajmu namještaja. Nakon dva desetljeća rada u Osijeku, vraća se u Zagreb gdje radi kao arhitekt savjetnik u Robnoj kući Šipad u Dubravi, a dvije godine kasnije dobiva posao u obrtničkoj zakladi Solidarnost, kao projektantica namještaja te voditeljica salona Solidarnosti na uglu Gundulićeve i Varšavske ulice, do 1991. godine kada odlazi u mirovinu. Hrvatsko dizajnersko društvo 2020. je godine nagradilo je Blaženku Kučinac Nagradom HDD-a za životno djelo.
